Alojzije Mišić

Alojzije Mišić OFM (1912.-1942.)

Drugi rezidencijalni biskup bio je fra Alojzije Mišić. Rođen je 10. studenoga 1859. u Bosanskoj Gradiški od oca Mate i majke Marte r. Cigić-Križanović (starinom iz Hercegovine[1] ). Krsno mu je ime bilo Stjepan. Pošao u školu 1866. Dne 18. lipnja 1870. prijavio se u Franjevački red i otišao u Ivanjsku, gdje je ostao od 1870. do 1874. Novicijat u Fojnici, gdje je položio zavjete, 1874. uzevši redovničko ime Alojzije. Tu i ostao do 1876. Filozofiju je učio u Gučoj Gori od 1876. do 1878., a teološke nauke svršio je, od 1878. do 1882. u Ostrogonu, gdje je bio zaređen za svećenika 7. srpnja 1882. Mlada misa 15. kolovoza 1882. Kapelan u Banjoj Luci, kateheta u Sarajevu. Od 1884. tajnik apostolskog upravitelja banjalučkoga fra Marijana Markovića, od 1891. gvardijan i župnik na Petrićevcu, od 1894. župnik u Bihaću, od 1903. ponovno gvardijan i župnik na Petrićevcu, kustos gvardijan, od 1907. predstojnik gimnazije u Visokom, od 1909. provincijal Bosne Srebrene.
Imenovan je mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanskim upraviteljem, 5. ožujka, a zaređen za biskupa 18. lipnja 1912. u Rimu. Novi je "biskup svojim djelovanjem kroz trideset godina pokazao da je iskren prijatelj hercegovačke franjevačke provincije". [2] U vrijeme svojih 30 godina biskupovanja osnovao je 14 župa. Potpisao je molbu Svetoj Stolici 1923. da se svečana Decizija iz 1899. preinači. Taj privremeni indult Svete Stolice nije objavljen, niti je praktično proveden, a kasnije je - 1965. - i posve dokinut. Svake godine napisao je prigodnu okružnicu, od 1912. do 1941. (oko 430 stranica). [3] Pripremao je materijal za novu katedralu, ali u 30 godina nije uspio zatemeljati. Uveo je 1939. "numerus clausus" (= određen broj) za hercegovačke sjemeništarce u travničkom sjemeništu. Za njegove 30-godišnje uprave zaređena su 22 svjetovna svećenika u mostarsko-duvanjskoj biskupiji (174 franjevca).
Biskupsko mu je geslo bilo: "Caritate et amore omnia vincuntur"
Preminuo je u Mostaru 26. ožujka 1942. [4] , a pokopan na groblju na Petrićevcu. [5] 
U poratnoj literaturi češće je prikazivan kao protivnik ustaškoga režima, ali ima autora koji smatraju da je takva "klerikalna verzija neosnovana. Posle nadbiskupa Stepinca i nadbiskupa Šarića, slučaj biskupa fra A. Mišića predstavlja najteži slučaj iz doba rata. Nepobitna je činjenica da je biskup fra A. Mišić, 9. maja 1941. godine, službeno, okružnicom, pozdravio proklamovanje NDH i istovremeno oglasio, da je 'uzor kršćanin katolik Dr. Ante Pavelić, Poglavnik'." [6] 

(Fotografija nadgrobnoga spomenika)

Petrićevac: Nadgrobna ploča fra Alojziju Mišiću (1859-1942), biskupu mostarsko-duvanjskomu i apostolskom upravitelju trebinjsko-mrkanskomu, u kapelici na mjesnom groblju u Petrićevcu u Banjoj Luci. 
+ Ovdje počiva
O. Fra Alojzije Mišić, biskup
* 10. XI. 1859 u Bos. Gradišci
+ 26. III. 1942. u Mostaru.
Bio je gvardijan 1903-1909.
Provincijal Bos. franjevaca 1909-1912.
Biskup Most. Duv. i ap. upravitelj trebinjske biskupije
1912-1942.
uzorna života, dosljedan svome geslu
"Ljubav sve svladava".
Dobar oče, pokoj ti duši!
Moli za nas i za svoj narod.
Franjevci samostana Petrićevac

1. Biskup o. Alojzije Mišić, u: "Napredak", Sarajevo, 1937., str. 104-106.

2. I. Gavran, Fra Alojzije Mišić, biskup, u: Vrata u život, Sarajevo, 2000., str. 71-73, citat na str. 72.

3. I. Bagarić, Pastoralne poslanice biskupa fra Alojzija Mišića, u: Nova et vetera, 2/1980., str, 97-124. također u: Fra Josip Markušić, Zbornik, Sarajevo, 1982., str. 269-295.

4. I. Gavran, u nav. čl., str. 73, navodi "neshvatljiv propust" kako Vrhbosna1942. nije donijela "ni slova o njegovoj smrti". O njegovu nasljedniku 20 stranica, "a o Mišiću ni slova!" Gavran je "dvaput prelistao" to godište, ali "o ovom svetom biskupu…, ne nađoh ni slova čak ni na času njegove smrti". Idem tražiti barem koje "slovo". U Vrhbosni, 9-10/1942., str. 198. stoji: "Cum itaque… per b. m. Aloisii Stephani Mišić Episcopi obitum…", a na hrvatskom, str. 199: "Budući je dakle stolna mostarska crkva… smrću blažene uspomene Alojzija Stjepana Mišića Biskupa…" I to papa Pio XII. ističe! Kad smo već kod nijednoga "slova" o Biskupu, u istom broju na str. 207: "Mostarski biskup o. A. Mišić htjede imati ovog svećenika u kuriji…"Ima, dakle, spomena, ali nema onoliko koliko Gavran očekuje, pa čak ni onoliko koliko bi bilo objektivno potrebno.

5. Vidi M. Perić, nav. čl., str. 281-285.

6. S. Simić, Hercegovački biskupi za vreme okupacije Jugoslavije, Beograd, 1990., str. 5.