Vijesti
04. November 2017.
Foto:
Sestre franajevke

Školske sestre franjevke Mostarske provincije Svete Obitelji ustalile su pobožan običaj da sutradan po Dušnom danu, tj. 3. studenoga, dođu u Bijelo Polje kod Mostara pohoditi sestarsko groblje „Gruban“, koje se nalazi ispod samostana prema Neretvi, gdje je do sada pokopano 138 redovnica. Posjete grobove susestara i potom prisustvuju sv. Misi koju prikažu Bogu Ocu za pokojnice koje su preminule u Provinciji od 1899. godine, kada su prve franjevke došle iz Maribora u Mostar. Nije im ovo jedino groblje, ali jest glavno u Provinciji.

Ove je 2017. godine dogovoreno da sv. Misu predvodi biskup Ratko Perić dan poslije uobičajena nadnevka, 4. studenoga u 16.00 sati na povratku iz Sarajeva sa zasjedanja BK BiH. I biskup je sa svojim suputnikom don Antom pohodio sestarsko groblje, gdje je našao s. Zdenku, provincijalku, i izmolio molitve za pokojne. Okupilo se mnoštvo sestara i velika skupina vjernika koji su došli na grobove svojih sestara iz obitelji.

Pjevao je poizbor pjevački zbor za vrijeme sv. Mise.

Iz biskupove propovijedi, koju je spontano izgovorio, prenosimo nekoliko misli:

- Nitko od nas ne dolazi na ovaj svijet svojom voljom. Nitko ne odlazi s ovoga svijeta svojom voljom, a živimo svojom voljom, iako ponajčešće izvršavamo volju drugoga.

- Na ovom se svijetu borimo, laktamo, šaketamo da zauzmemo svoje položaje u životu, a svi jednoga dana dopadnemo groba gdje zauzimamo trajan položaj tijela koje uostalom istrune, samo kosti s našim DNK ostanu kao svjedokinje našega identiteta - do Sudnjega dana, kada će se opet povezati duša s tijelom za svu vječnost.

- Može se dogoditi da se čovjek čitava vijeka svoga sjeća Prve sv. Pričesti kao najljepšega dana u životu, a da ipak na kraju svoga zemaljskoga hoda odbije svećenika koji mu želi podijeliti Posljednju sv. Pričest!

- Na nebeskom pragu dočekuje nas naš Gospodin Isus Krist kojemu je Bog Otac dao vlast suditi svemu svijetu i svakoj osobi ponaosob, prema djelima njezinim. Izvorno je Očev sud, ali ga on povjerava Sinu.

- Kada se dakle besmrtna duša odvoji od tijela, pred njom su tri onostrana stanja već prema njezinim djelima koja je učinila u tijelu: propast, pročišćenje, proslava. Odakle to znamo i vjerujemo?

- Isus nas je u one svoje tri godine javnoga djelovanja i propovijedanja - a sve preneseno u svetim Evanđeljima - poučavao da nakon naše smrti mogu biti tri stadija postojanja naših duša: pakao iz kojega nema izlaska ni spasa, u kojem je oganj vječni koji gori a ne sagorijeva. To je pakleno stanje. Gospodin je Isus jasno rekao: "Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se; a tko ne uzvjeruje, osudit će se“ (Mk 16,16). U oba slučaja bitna je vjera. A što je nužno vjerovati? - Nužno je vjerovati da Bog postoji i da dobro nagrađuje, a zlo kažnjava. I da se toga držimo na ovome svijetu kako bismo mogli po milosrđu Božjem zavrijediti vječno spasenje. Nije dosta samo suha i sterilna vjera, jer i đavli vjeruju, i dršću! (Jak 2,19), nego jer nužna vjera oplođena i oplemenjena djelima: "Uistinu, tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća" (Mk 9,41). Ako se daje plaća za čašu vode, kakvu je Bog tek pripremio plaću onima koji osiguraju egzistenciju drugima?! A to znači, ako ne damo tu čašu vode potrebniku, u pitanju je i naš život vječni!

Postoji čistilišno stanje iz kojega se može izići samo u raj nakon provedena ispaštanja za nesavršenu ljubav i za nedostatno kajanje zbog grijeha. Tko se za svoje grijehe ne kaje i ne priznaje ih, nego u teškom grijehu slobodno i svojevoljno ustrajava, čak i do smrti, taj griješi protiv Duha Svetoga. Isus je rekao da se grijesi protiv Duha ne će „oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem“ (Mt 12,32). Razlog je neoproštenja u čovjekovu nekajanju i namjernu odbacivanju oproštenja i spasenja. Katekizam kaže: „Takvo otvrdnuće može dovesti do konačnog nepokajanja i vječne propasti“ (br. 1864). A nesavršena djela, nesavršena ljubav, nesavršeno kajanje upućuju na mogućnost popravnoga ispita, na čistilište, zagrobnu fazu u kojoj duša prolazi određena vatrena ispaštanja i nadopunjuje ono što joj omogućuje ulazak u nebesku slavu. Mi svoje molitve upućujemo Bogu upravo za takve duše. I ničim im ne možemo tako pomoći kao ovom sv. Misom. A ako su one već spašene, onda su molitve i Mise korisne nama samima.

I rajsko stanje u koje idu duše koje su, makar se i okaljale, ali se na ovome svijetu iskreno kajale savršenim kajanjem i od Boga i bližnjega svoga molile oproštenje i izvršile pokoru za svoga života. Isus se u određenu trenutku na križu obratio Ocu svomu riječima: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine“ (Lk 23,34). Raskajanu razbojniku, koji je čuo te riječi, i koji se obratio Isusu na križu da ga se sjeti kada dođe u svoje kraljevstvo, jer je on sam, jadan, mislio da će ostati danima viseći na križu, Isus je odgovorio da će istoga dana i on biti u tom istom kraljevstvu (Lk 24,42-43).

Biskup je naveo primjer sv. Ivana Bosca (1815.-1888.), utemeljitelja salezijanaca, koji je nekom zgodom sanjao kako se sa svojim dječacima - odgajanicima iz Oratorija, našao u nebu gdje doživljava trostruko čuđenje. Najprije se čudi koliko je vidio onih odgajanika za koje nije ni u snu sanjao koliko ih je prošlo u raj. Onda se začudio kako nije vidio brojne one za koje je bio posve uvjeren da su u raju. A treće mu je bilo najveće čuđenje: odakle se on našao u raju s tim svojim dječacima – odgajanicima? Kako su oni uspjeli ući? A zna se, biva, kakvi su! „Možda će se i svatko od nas jednoga dana stvarno začuditi tko se sve spasio a tko nije!" Isus je nekima, koji su ga pitali koliko se ljudi spašava, oštro odgovorio: Ako se ne obratite, svi ćete propasti! (Lk 13,5).

Propovjednik je pozvao nazočne da u svoje misne nakane uključe sve pokojne sestre kako bi sve gledale lice Božjega milosrđa i radosti kroz svu vječnost.

Nakon sv. Mise biskup je pohodio s. Zdravku, nekadašnju kuharicu u biskupiji, koja je, bolesna u svojoj sobi, preko razglasa pratila liturgijski obred iz samostanske kapelice.

Svima živima Bog udijelio svoju obilnu pomoć da čine dobro, a pokojne nagradio životom vječnim za njihovo dobro koje su učinile na zemlji!

POVEZANI ČLANCI