Vijesti
20. July 2020.
Foto:
mrkodol.org

Don Mijo Klarić, župnik u Rašeljkama, slavio je Zlatnu Misu u župnoj crkvi sv. Franje  Asiškoga u matičnoj župi Bukovici, u dogovoru sa župnikom fra Mladenom Rozićem, u nedjelju, 19. srpnja 2020. u 11.00 sati. Don Mijo potječe iz obitelji od sedmero braće i sestara. Svoju Mladu Misu slavio je 19. srpnja 1970. u bukovičkoj župnoj filijali Mrkodolu.

U početku je župnik fra Mladen čestitao zlatomisniku i pozdravio sve nazočne. U koncelebraciji je bilo petnaestak svećenika iz dijecezanskoga i franjevačkoga klera. Slavljenik je pozvao biskupa Ratka da izrekne prigodnu propovijed. Biskup je, dolazeći u Bukovicu, posjetio sestre franjevke koje djeluju u domu u blizini župne crkve, drže dječji vrtić. Na kraju sv. Mise don Mijo je zahvalio roditeljima, učiteljima, odgojiteljima i svima koji su ga pratili od sjemenišnih dana do Zlatne Mise. Na kraju sv. Mise pozvao je biskupa da dadne završni blagoslov. 

Donosimo biskupovu propovijed.

Okupili smo se u župnoj crkvi sv. Franje u Bukovici, gdje naš subrat, svećenik don Mijo Klarić, slavi 50. obljetnicu svoga svećeničkog ređenja ili Zlatnu sv. Misu. Neka bude s obiljem Božjega blagoslova, dragi don Mijo, i tebi i svima nama!

Gledajući životni put našega jubilarca vidimo da je osnovnu školu pohađao u Mrkodolu, Brišniku i Duvnu, 1951.-1960.

Srednju školu pohađao u sjemeništu u Zadru, 1960.-1964., gdje je i maturirao u lipnju 1964.

Uz godinu i pol dana prekida zbog vojne obveze u Surdulici u jugoistočnoj Srbiji,  1964.-1966., pohađao je i polagao filozofsko-teološki studij u Splitu, 1966.-1971.

Red prezbiterata podijelio je našemu jubilarcu hvarski biskup Celestin Bezmalinović u Komiži, 29. lipnja 1970. kao svećeniku Hvarske biskupije.

Prvih dvanaest godina svoje je svećeničke službe obavljao na više mjesta u Hvarskoj biskupiji: u  Dolu na Hvaru i Svirču, u Postirama i u Dolu na Braču, u Škripu, u Sutivanu, Povlji i Novom Selu.

Godine 1982., uz dogovor hvarskoga biskupa Bezmalinovića i mostarskoga biskupa Pavla Žanića, don Mijo prelazi u svoju matičnu Mostarsko-duvanjsku biskupiju. Najprije djeluje kao duhovni pomoćnik u Gabela Polju, 1982.-83., zatim kao upravitelj župe Hutovo, 1983.-86. i župnik u Rašeljkama, od 1986. godine. 

Prenesimo se najprije duhom u Cezareju Filipovu, kamo je Gospodin Isus u svoje doba doveo svojih 12 učenika – apostola da provjeri što su naučili i zapamtili od njegova učenja, da ga sami pitaju što im je ostalo nejasno, da im povjeri posljednje upute prije svoje smrti i njihova poslanja u svijet.

„A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ (Mt 16,15), obraća im se Isus svima zajedno nakon što ih je upitao što narod općenito misli i govori o njemu. Isus želi da se oni osobno uvjere i pojedinačno opredijele. Neka ispovjede svoju vjeru i očituju svoj ljudski i učenički odnos. Prvi je odgovorio Petar Šimun, sin Jonin: „Ti si Krist - Pomazanik, Sin Boga živoga“  (Mt 16,16). Nije trebalo dalje. Svi su pristali uz taj Petrov odgovor, koji uostalom nije od njega, nego nadahnut od Boga, kako je to odmah sam Gospodin protumačio.

- Poštovani i dragi don Mijo! I ti si prije 60 godina, u obitelji svoga oca Marijana i majke Mare rođene Bagarić kao njihov sin, čuo Isusov upit: „A ti, što ti kažeš tko sam ja?“ Ti si i kao dječak u obitelji i kao gimnazijalac sjemeništarac u Zadru, i kao student-bogoslov u Splitu uvijek Isusu vjernički i ustrajno odgovarao: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!“ i „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga“ (Iv 6,69).

Tu su te vjeroispovijed učili tvoji roditelji. To si u sjemenišnoj gimnaziji i u bogosloviji produbljivao. To si poučljivo prihvaćao i odlučno na Gospodinov upit ponavljao: Da, Gospodine! Ti si Krist, Pomazanik, Očev izaslanik u ovaj svijet. Utjelovio si se da spasiš ljude od grijeha, od đavla i od smrti vječne. Jedini Spasitelj svijeta! Ti si Sin Boga živoga! Jedinorođeni a nestvoreni Sin od vječnosti, u vremenu začet po Duhu Svetom iz Djevice Marije u Nazaretu i rođen u Betlehemu prije 2000 godina. Ispovijedao si svoju vjeru u Krista: Ti si Spasitelj koji si nas otkupio krvlju svojom i opravdao uskrsnućem svojim.

Nakon deset-godišnje pripreme, uključujući posebno i vojnu službu, ocijenili su te tvoji poglavari prikladnim da to i svećenički svjedočiš. Isus te uzeo u svoju prezbitersku službu: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas. I postavih vas, da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane“ (Iv 15,16). Pozvao te po službenicima svoje Crkve da kao svećenik u toj istoj Crkvi:

- propovijedaš njegov nauk i u vjernicima, braći i sestrama svojim, učvršćuješ vjeru katoličku po svećeničkoj službi naučavanja;

- da dijeliš sv. sakramente, osobito da prikazuješ Isusovu Misnu žrtvu koja je jednom zauvijek prikazana na Kalvariji, ali je stalno ponazočivana na našim oltarima na slavu Božju, a za nas grješnike, na oproštenje naših grijeha - po službi posvećivanja;

- da ravnaš onim dijelom naroda Božjega koji ti je kao župniku bio povjeravan – po službi upravljanja.

Dobro sjeme – zlo sjeme. Danas smo čuli u Matejevu Evanđelju Isusovu prispodobu o dobru sjemenu i zlu sjemenu (13,24-30). Na ovome svijetu, tumači Gospodin, uvijek ima ljudi koji u svojoj ruci imaju pregršt pšenice koju žele posijati i drugima dati za hranu. A ima i drugih koji u drugoj ruci nose pregršt kukolja ili divlje pšenice od koje se razbole glasnice. Jedni uvijek siju pitomu pšenicu, a drugi kukolj, i to ovi drugi obično po noći, ali u naše moderno vrijeme sve više i više i u pol bijela dana. Postoji neka neprijateljska sila u svijetu. Ona je protiv dobra čovjeka, protiv iskrena vjernika, svećenika, protiv Crkve, Evanđelja, protiv Boga i njegova kraljevstva. Može ta zla sila biti neka pokvarena osoba, bezbožna udruga, đavolski „sjaj“. Može biti cio državni režim, kojemu smeta čovjek sa svojim naravnim pravima i ljudskim slobodama. Mogu biti parlamentarci koji se ne slažu s rađanjem čovječanstva koje bi oni željeli ograničiti izopačenim jednospolnim partnerstvima i protunaravnim "pravima".

Ljudski je život, od svoga začetka, kao neka prazna ploča s velikim umnim i voljnim mogućnostima, ploča po kojoj jedni pišu divne tekstove istine, dobrote i ljepote, a drugi pišu laži i ružnoće. Jedni siju dobro sjeme iz kojega nastaje kruh životni, a drugi siju zlo sjeme iz kojega nastaje otrov smrtonosni.

Potrebno je imati dobre oči, one duhovne, da u nekom prijatelju primijetimo pravoga neprijatelja, a u neprijatelju pravoga prijatelja. Nama se nekada čini da su nam neprijatelji naši roditelji, koji nas žele očuvati od svakoga zla; ili odgovorni poglavari koji ne daju da u nama kukolj izraste, ili svećenici koji nas pozivaju da se držimo Božjega zakona i crkvenoga reda. Neki neprijateljem smatraju Boga koji svojim sustavom Deset zapovijedi ne dopušta da im đavao posije kukolj, a prijateljem smatraju đavla koji sije svoje zlo sjeme i truju se kao razumna bića bez ikakve pameti!

Isus nas upozorava da uvijek ima onih koji siju otrovan kukolj i lijevo i desno, i s ekrana i s portala, i sa stanica radio valova, i sa stranica raznih panorama. Dok su ljudi spavali, čovjek neprijatelj… Dušo, budna budi da te "čovjek neprijatelj" ne zavede! I đavao ne odnese!

- Dragi don Mijo, ti si kroz ovih 50 godina u ime Isusovo i u ime Crkve nastojao sijati dobro sjeme. Pravu pitomu pšenicu. I s crkvenoga oltara i u razgovoru s vjernicima, potičući ih na molitvu da od Boga isprose milosnu ljubav obiteljima da se ne boje rađanja i odgajanja djece; da od Gospodara žetve izmole naklonost da pošalje nove radnike u žetvu svoju. Hvala ti na tome!

Uloga Duha. Sv. Pavao u današnjem drugom čitanju, odlomku iz Poslanice Rimljanima, govori o našoj nemoćnoj molitvi: Mi ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima (Rim 8,26-27). Nije Duh naš zemaljski partner, nego rasvjetlitelj naših misli i tumač naših želja i molitava. Prema njemu moramo biti u molitvenu odnosu, ako želimo rasti. Molitva je božanski vapaj Duha u nama Ocu nebeskomu iznad nas. Mi ne znamo što da molimo iz dva razloga: prvo, ne možemo predvidjeti svoju budućnost, ne znamo što će biti sutra, kamoli za 10 godina; drugo, ne znamo što treba moliti u konkretnoj situaciji, i koje je rješenje za nas najbolje. A Duh Sveti sve to savršeno zna. Mi smo kao djeca koja hoće imati nešto što će im naškoditi. Roditelji, ako su pametni, ne će dati djetetu u ruku otrov, vatru. Mi ne možemo uopće izgovoriti i osmisliti što hoćemo. Mi mucamo, nerazgovijetno mumljamo. Zato je Duh Sveti tu da nam rastumači, razbistri i prevede naše mutne ljudske riječi na čist božanski jezik. Hvala Duhu Svetomu.

- Dragi zlatomisniče! Mi zajedno s tobom zahvaljujemo za ovih tvojih 50 godina vjernosti u svećeništvu, ustrajnosti u propovjedništvu, i ujedno molimo da ti Bog blagoslovi svećeničko djelo koje si vršio, i u Hvarskoj biskupiji i u hercegovačkim biskupijama pod geslom: S vjerom u Boga, s povjerenjem u čovjeka. Bilo ti na duhovno i tjelesno zdravlje! Uključi i sve nas u ovu svoju veliku Misnu molitvu i žrtvu!

POVEZANI ČLANCI