Vijesti
15. April 2018.
Foto:
Omega

Treća nedjelja vazmena, 15. travnja 2018., sveta krizma u župnoj crkvi sv. Josipa Radnika na Domanovićima. Desetero krizmanika devetoga razreda. Prije koji mjesec bilo ih je dvanaestero… Za koji tjedan bit će još jedan manje. Pogodi kamo odoše. Pripremao ih je za sv. krizmu župnik don Gordan.

Dvije su krizmanice prije sv. Mise kod oltara pozdravile biskupa Ratka. I darovale mu, osim cvijeća, i knjigu episkopa Tihona Ševkunova Nesveti Sveti i druge priče.[1] I potpisali se svi: Adrijana i Helena, Ilijana i Ana, Ivan i Luka, Mateo i Mihael, Davor 1 i Davor 2. Župni zbor s kora, vrlo uvježban i raspjevan, prati sv. Misu i liturgijskim i pučkim pjesmama.  

Biskup je u propovijedi govorio o Isusovim porukama iz današnjega Evanđelja po sv. Luki (24,35-49). A sve te poruke služe da osmisle život ne samo krizmanicima nego i svima nama, odraslim vjernicima.

1. Mir vama: Uskrsli Isus svojim pozdravom i riječima smiruje nemirnu situaciju apostola. Donosi utjehu razočaranim učenicima. Mijenja im duševno raspoloženje straha i očaja. Daje radost, pruža sigurnost. Nisi nikada osjetio mir u sebi u sv. ispovijedi kada si primio sakramentno odrješenje od svojih grijeha? I nisi nikada osjetio radost kada si bio oslobođen lažnih optužaba pred drugima, pred mjerodavnima? Isus, kada kaže: Mir vama, on istodobno daje Mir ljudima. Mir je milost, sadržaj, blago, odnos. On je Mir naš!     

2. Nužnost križa: Križ je Božji plan, mjesto gdje je Bog pokazao svoju krajnju ljubav. Svaki djelić ljudskoga tijela i duše, svaki kutić kugle zemaljske jest mjesto božanske stvaralačke moći i ljubavi, i Kristova križa. Ali ljudi kažu da križ nije ljubav Božja, to je slučajno.

Teologija bez križa. Vjernik se rastuži na medijsku vijest da su ovih dana uklonjeni Isusovi križevi s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Beču. Fakultet je dio državnoga Sveučilišta. Sveučilište je sekularistička (ne samo sekularna) institucija, koja od 1365. ima, najstariji, Teološki fakultet i u predavaonicama Isusov križ, a od sada ga više ne će smjeti imati jer Sveučilište ne dopušta nikakvih religioznih znakova, pa ni u bogosloviji! Teologija bez križa!? Apostolski je nuncij nadbiskup Peter Zurbriggen u jednom intervjuu (Kirchenzeitung, biskupija Sankt Pölten, 13.4.2018.) izjavio da se želio „jači nastup“ Crkve, pa i politike, s obzirom na skidanje križeva na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. „Ja bih očekivao da se kaže: Tako ne ide“, kritički se osvrće Apostolski nuncij. Kada nam skinu križeve, što će još ostati? I kakav je to biskupski glas koji se dade ušutkati pred eventualnom medijskom agresijom koja ruši središnji simbol kršćanstva!? Zar ima vječnoga spasenja izvan Isusova križa, smrti i uskrsnuća?   

3. Činjenica uskrsnuća: Isus je stvarno uskrsnuo. Stvarno se pokazao u razgovoru s pojedincima i sa skupinama. Pokazao se kao ono prije uskrsnuća, čak im zaiskao ribe i kruha.  Kao što je on uskrsnuo i preobrazio se u besmrtno tijelo, tako je učinio i sa svojom presvetom Majkom, od koje je uzeo to svoje tijelo. I njezino je tijelo već počastio vječnim životom. I naše će tijelo biti preobraženo i uskrsnuti o Sudnjem danu. To ispovijedamo u Vjerovanju. I nastat će djelidba velika - svi će tjelesno uskrsnuti: i vjernici i bezvjerci; i dobri i zli; i pravednici i nepravednici, samo što će pravednici otići u život vječni, a nepravednici u osudu vječnu.  

4. Snaga Duha Svetoga - krizma: „I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu, dok se ne obučete u Silu odozgor (Lk 24,49). Otac i Sin zajedno šalju Duha Svetoga, Obećanje, Silu odozgor, na Apostole, na Blaženu Djevicu Mariju, na one tri tisuće okupljene na Trgu u Jeruzalemu. Duh silazi u obliku vidljivih ljudskih ognjenih jezika a zapravo simbolizira one tisuće različitih ljudskih jezika kojima se sporazumijevamo u Duhu. Babilon je raspršio jezike, a Jeruzalem ih u Duhu skuplja, povezuje. Krizmanici danas primaju sedam tih „jezika“: mudrost - da se pokažu mudrima u životu, a ne bespametnima; razboritima, a ne nerazumnima; puni spasonosna znanja; primajući prave savjete od svojih roditelja, od Crkve, od Duha Svetoga; puni jakosti protiv svakoga zla; puni pobožnosti protiv svake bezbožnosti; puni strahopoštovanja prema Bogu protiv svake đavolske i ljudske oholosti. Primaju snagu Duha koja je iznutra, koja vjerniku daje pomoć da može ustrajati u dobru i oduprijeti se zlu. To znači: treba se Duhu moliti i s njime surađivati.

Prije blagoslova župnik je zahvalio svima koji su se trudili oko pripreme i dostojna primanja sv. krizme, napose roditeljima i krizmanicima. 

Čestitanje. Nakon sv. Mise i krizme pristigli su i okolni župnici na čestitanje: don Rajko, don Stipe, don Mile, don Vinko, don Tomislav, don Ikan, don Dragan... A „đakon“ Martin, muž pun vjere, posluživaše kod stolova.

 


[1] Taj pisac Tihon, rođen 1958. obraćenik od 1982. episkop Jegorjevskoga od 2015., vikar patrijarha moskovskoga, u navedenoj knjizi donosi autobiografske susrete i prizore i ispričava se što mora „govoriti i o samome sebi“ (str. 444). Knjiga je objavljena na ruskom, 2012., a na hrvatskom u Verbumu u Splitu, 2017. 

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE