Vijesti
04. June 2018.
Foto:
Arhivski snimak

Gradina – župa Mučeništva sv. Ivana Krstitelja ili Glavosjeka u Broćanskom dekanatu. Stota godina njezina postojanja. Mijenjala je granice, sela i nazive, ali čvrsto stoji Gradina sa svojom ponosnom župnom crkvom. I zvonikom. I župnom kućom, starom i novom. Pedeset godina njom su upravljala braća franjevci, a, evo, nakon mirne primopredaje 1968., pedeset godina biskupijski svećenici. Deveta nedjelja kroz godinu. Prva u mjesecu, 3. lipnja 2018. Sveta Misa u 11.00 sati. Zakazana i sveta krizma za 45 pripravnika, devetoga razreda i prvoga srednje škole. Pola sata prije početka obučeni u krizmeničke bijele haljine redaju se na dvorištu ispred župne kuće. Prilazi im župnik i dekan don Đuro Bender i biskup Ratko Perić. Procesija se na župnikov znak pomiče: kadionica, križ, ministranti, krizmanici, krizmatelj.

Crkva ispunjena vjernicima. Ima ih i pred crkvom, u hladovini. Župni zbor intonira himan Dođi, Duše Presveti, pod ravnanjem kapelana don Marina Krešića. Kađenje oltara i križa. Pozdravi dvoje krizmanika i župnikova dobrodošlica. Biskup zahvaljuje i uvodi u slavlje svraćajući pozornost na divan oltarski mozaik: Hostija i Kalež = Sveta Misa, a unaokolo pet golubova okrenutih prema misnim simbolima simboliziraju Duha Svetoga = sveta krizma.

Zna se što pripada krizmanicima - osim pozdrava, tu su i misna čitanja, i molitve vjernika, i zahvala na kraju. Sve skladno pripremljeno i izvedeno. Župniku Evanđelje po sv. Marku.

Biskup u propovijedi - nakon upozorenja krizmanika da budu pozorni i pažljivi - govori o trima fazama čovjekove opstojnosti: prva, devet mjeseci u majčinu krilu; druga, do devedeset godina na ovome svijetu; treća, svu vječnost: il' u raju divna slava, ilu paklu strašan vaj!

Postoje Božji zakoni koji prate te faze, naravni zakoni, trajni, neuništivi. Ali moderni nositelji besmislene „kulture smrti“ nemilice se obaraju na te zakone života: u prvoj fazi pobačaj, u drugoj fazi u mladosti protunaravna udruženja muških s muškima, ženske sa ženskim osobama, u starosti – protunaravna eutanazija, a u vječnost ionako ne vjeruju. A pravedni će Bog svakomu uzvratiti po djelima njegovim!

Prije više godina katoličke su novine donijele slučaj da se neka žena u Nizozemskoj liječila desetak godina od neplodnosti. I Bog dao toj nerotkinji te začela. Ali ne jedno, nego - petero! Tko se s prirodom igra, priroda ga nadigra!  Žena s mužem odlučila da ih troje ubije, pobaci, a dvoje zadrži na životu. Abortus je dopušten gotovo po svim europskim državama i zakonima, samo nije po Božjem zakonu. Ubojice-aborteri uspjeli su ubiti dvoje, ali nisu trećega. I do dva dana, kada je doznala, žena ponovo zovne pobacitelje da joj ubiju i toga maloga što se prekjučer nije dao. Pa kakav je to trostruki zločin! Zar ta žena zbilja misli da su djeca njezino vlasništvo? I da je ona gospodarica, a ne samo majka? I da ona ima pravo na djecu? I da dijete nije Božji dar? Kada joj je Bog dao petero, mogla ih je rasporediti tako da na svake dvije godine bude po jedno. Ali ona ne. Nego troje dala ubiti, a dvoje ostavila na životu. Kako može očekivati sreću i za sebe i za to dvoje? I odakle zna da ono troje ubijenih nije bilo posve zdravo, a ovo dvoje psihički bolesno? Ne dao ti Bog biti u savjesti te žene-ubojice, koja u sebi nema nimalo dara straha Božjega. A u kolovozu 2004. novine donijele senzaciju da je neka žena u Libiji, najprije nerotkinja, pa onda nakon višegodišnjega liječenja začela i u Jordanu rodila - sedmero. S pomoću 23 ginekologa. I sve sedmero priljubila k sebi. Nije nijedno pobacila! Boga se bojala! Sada su odrasli kao ti u prvoj klupi!

Božji je strah najveći dar. Taj nas strah početak i mudrosti, i razbora, i znanja, i savjeta, i jakosti, i pobožnosti. Strahopoštovanje prema Bogu poučava nas da poštujemo sve Božje zapovijedi: da Boga priznamo, da ga ne psujemo, nego poštujemo, da častimo njegov nedjeljni blagdan, da roditelje volimo, da na život pazimo, i na svoj i na tuđi, da ne činimo nikakve bludnosti ni preljuba, da ne krademo i ne lažemo, i da ne želimo ni krasti ni lagati.

Eto jedan od sedam darova jest ovaj sedmi – strah Božji, strah pun poštovanja, pun ljubavi prema Bogu, pun pozornosti na sve što je Božje.

U obredu krizme biskup tumači krizmanicima da su se njihovi roditelji na dan njihova krštenja u njihovo ime odrekli sotone, i njegova sjaja i zavođenja, te da su izrazili, u njihovo ime, vjeru u  Boga. A sada su krizmanici poodrasli, 15/16 godina, i sami to potvrđuju i zahvaljuju roditeljima koji su ih mudro i s ljubavlju vodili i doveli do ovoga jedincatoga dana potvrđenja u vjeri i u sakramentu. I koji će ih i dalje odgovorno i savjesno pratiti kroza život da ih Duh Dobri po ravnu putu vodi!

Biskup se zaustavio i priupitao jednu vedru Magdalenu koja na nekoliko kratkih pitanja spremno i s nokta odgovara pokazujući kako se propovijed prati i pamti. 

Poslije misnoga blagoslova i privatna slikanja župnik poveo goste u župnu kuću, a krizmanici s roditeljima svoje kumove i uzvanike na osvježenje u svoje domove ili obližnje restorane.

Pred župnikom je vanjska proslava Stoljetnice župe na svetkovinu sv. Ivana mučenika, Glavosjeka, i predstavljanje  Zbornika o župi u rujnu ove godine.

Gradino, sretno i milostipuno!

 

POVEZANI ČLANCI

15. kol 2018
KIUM
05. kol 2018
L Cvitanović
10. kol 2018
KIUM

NAJČITANIJE

15. kol 2018
KIUM
05. kol 2018
L Cvitanović
10. kol 2018
KIUM