Propovijed
04. May 2016.
Foto:
Viki Zelić/Cnak

Na Misi zahvalnici mostarskih maturanata - Mostar, 4. svibnja 2016. godine

Poštovani i dragi maturanti!

Kako se mjeri kvocijent zrelosti, ne školske pameti, nego životnoga poštenja?

Psihologija kao znanost i kao umijeće uporna je u proučavanju zakona ljudske duše ili psihe u njezinu „bitku“ i „djelovanju“. A ta duša, stvorena nam izravno od Boga u trenutku roditeljskoga začetka našega tijela, opremljena je dvjema glavnim sposobnostima: spoznajnom sviješću i moralnom savješću odnosno razumom i ćudoređem, pameću i karakterom, ili ako ti se više sviđa: intelektom i afektom. Dvije različite psihičke moći, koje se u tijeku naše egzistencije, od djetinjega povoja do vječnoga pokoja, razvijaju i dozrijevaju. Urođena moć postupno prelazi u svjestan čin s pomoću kućnoga odgoja i školskoga obrazovanja. Po naravi je predviđeno da nam razvoj bude usporedan i usklađen, ali ovdje bitnu ulogu ima nova darovana kvaliteta - ljudska sloboda ili moć svjesna i voljna opredjeljenja za nešto ili protiv nečega, hoću li ili ne ću slijediti zakon koji je prije mene i iznad mene, i odatle neumitna odgovornost za ono što izaberem i radim.

Na tjelesnoj razini parni organi, lijevi i desni: dva oka, dva uha, dvije nosnice, dvije čeljusti s dva reda po šesnaest zubi s gornje i donje strane, dvije ruke s dva reda po pet različitih prstiju, dva niza po dvanaest rebara ili dvije noge s dva niza različitih prstiju, dva bubrega, dva plućna krila imaju svoj ravnomjeran razvoj u međusobnu odnosu i s obzirom na cio organizam. Jednako se hrana raspoređuje i život očituje i na lijevoj i na desnoj strani. Ako nije tako, tj. ako se jedan zub, oko, uho, rebro ili bubreg razvija, a parna strana suši, nastupila je neka gadna atrofija. Treba se liječiti, ako je uopće izlječivo!

Slično je tako i s duševnim moćima: sviješću i savješću, ili razumom i ćudoređem. Razum je sposobnost shvaćanja pojmova, moć razludžbe smisla od besmisla, razlikovanja istine od zablude. A savjest ili ćudorednost jest sposobnost razlikovanja dobra od zla, poštenja od nepoštenja prema nekim načelima, na primjer evanđeoskim. Tako ćemo tu savjest nekada nazvati zrelošću, karakterom. Pa kažemo: značaj čvrst ili slab; karakter postojan ili promjenljiv. Kada se jedna moć razvija bez druge, pamet bez ćudoređa, intelekt bez karaktera, to je kao da jedno uho zastane, a drugo naraste trostruko više. Ili jedna ruka izraste metar, a druga dva i pol metra! Nakaza. Kao što su hormoni hipofize uzrok našega rasta, tako je slobodna volja u mnogome regulator napretka tih dviju duševnih moći: hoću li učiti, spoznaju razvijati, nastojati pamtiti i zaključivati ili ću se ljutiti, lupati, buniti, mrziti, to sve ovisi o mojoj ljudskoj volji, htijenju, naporu, odluci. Tu leži moja odgovornost! Nekomu moram odgovarati! Ako misliš da ne ćeš Bogu odgovarati, e samo ćeš njemu u svemu odgovarati. On je dao kredit sposobnosti pa će on i tražiti glavnicu razumna rada i kamate osobne savjesti!

Ima očeva i majki koji nemaju viših razreda škole, bez školskoga su znanja geografije, povijesti ili stranoga jezika, pogotovo nemaju mature, diplome, docenture. Ali su moralnim značajem životno razborite, postojane, zdrave, poštene osobe, kremenita karaktera. Oni mogu biti u školskom pogledu nepismeni, ali životno su stekli veliku mudrost i dar savjeta. Naučili živjeti obiteljskim moralom. Potvrdili ga rađanjem i odgojem djece. Poučeni životnim križem, bolešću, neuspjehom, nerazumijevanjem, grijehom i kajanjem. Izgradili se u prave osobe s velikom dozom zrelosti i vjere, a s malom količinom etimoloških i leksikonskih natuknica. Oni pretekoše enciklopediste i akademike u Kraljevstvo Božje. Tolike internetske obavijesti - koje su, doduše, korisne za znanje, posebno zauzetim intelektualcima - ali bez izgrađenih temeljnih vrijednosti, ne koriste nam za vječno spasenje. Da se krivo ne shvatimo: znanja nam treba u obilju, ali naša je životna zadaća izgrađivati parni organ savjesti koja ne smije biti hendikepirana i upaljena grijehom nego ona koja će nas hvaliti zbog poštena i čestita življenja.

Čovjek i stručnjak. Znamo da ima ljudi koji su u školi uvijek bili odlikaši, učenici generacije, mature oslobođeni, diplomirali ne samo u rekordu nego nagrađeni medaljama i novim stipendijama, izrasli u izvrsne ekonomiste, tražene kirurge, slušane profesore, a u moralno-praktičnom životu, osobnom i obiteljskom, zaostali, propaliteti, čuvaju ih po zatvorima. Zar ne ćemo za nekoga reći: kao stručnjak izvrstan, a kao čovjek - nečovjek!?

Ne postoji, dakle, samo kvocijent inteligencije, koji se mjeri u skladu s osobnom dobi: odgovara li ljudskim godinama potreban stupanj pameti, snalažljivosti u životnim neprilikama, odnosno sposobnost rješenja određenih pitanja.

Nego postoji i kvocijent savjesti, ćudoređa, značaja, karaktera. Prosječan karakter označimo brojem 100, tj. da se mladićka i djevojačka savjest razvijala prema osobnoj dobi. Ako je 18-godišnjak razvijen u školi da uspješno polaže predmete iz 4. razreda gimnazije, a ponaša se kao dječarac od 12 godina, njegov je kvocijent ćudoređa 40, tj. ispod prosjeka, a to znači nezreo u srcu, zaostao u moralu, s poteškoćama u karakternom razvoju. Ako se taj isti maturant ponaša tako zrelo, razborito, mudro i ćudoredno kao da je završio prvi stupanj bolonjskoga procesa, onda mu je kvocijent karaktera 140, tj. iznad prosjeka. Posve zreo, odrastao, pohvalno ćudoredan. Vladanje doista pet. Kakav će tek biti kada diplomira?!

Primjer prvi: Cio razred maturira. I svi se dogovorili, uz rijetke iznimke, da na maturalnom izletu udare na Šestu Božju zapovijed: ovo je dan kada se može Boga zanijekati i vrijeđati, Božji zakon kršiti i srušiti, pa kud puklo da puklo. Idemo se s prirodom poigrati i narugati, slobodu zlorabiti, savjest pogaziti: uzmi u hipu sve što ti život pruža bez obzira što ćeš svega života krvavo platiti, patiti i žaliti. Možeš misliti kakve su se sve posljedice, i posljedice posljedicâ, izrodile! Kada se sruši Šesta: Ne griješi bludno, zašto bi se obdržavala i Peta: Ne ubij začeto čedo! Ako dokidaš zakon protiv bludnosti, zašto ne dokinuti i zakon protiv abortusa? I zašto se ne bi kralo i otimalo gdje se god stigne – „lijepijem redom vuka u planini“? I tako dan tzv. školske zrelosti pretvoriše u dan višestruka zlotvorstva. Pokazaše djelom i ćudoređem koliko su: ne zeleni, ne nezreli, nego koliko su dozreli zločinci! Ne maturanti, nego delinkventi! A neki uz puno razumijevanje ili možda i potporu svojih milosrdnih roditelja: „Što ćeš, mladi su!“ Znači umjesto dozreli, oni gorko zeleni; umjesto izgrađeni, oni bolno razvaljeni; umjesto odrasli, oni svjesno hendikepirani! Nisu životno maturirali!

Primjer drugi: Maturirao i upisao studij filozofije. Izvrsno polaže ispite i čisti semestre, ali je ostavio noseću djevojku i pobjegao u drugu zemlju s Fulbrightovom stipendijom studirati na Harwardu ili Princentonu! Kvocijent inteligencije izvrstan, a kvocijent savjesti ne samo ništarija nego: kriminalac! On je u fazi stjecanja raznih informacija po svijetu, putem biblioteka i interneta pravi istražitelj, znanstveni tip, ali što se tiče životnoga ćudorednog gradusa, on je zalutao u bespuću povijesne zbiljnosti. Umjesto da po svojoj fizičkoj dobi od 22 godine donese životne odluke i plodove na razini te odrasle savjesti, on tek propubertetao, kao da ne zna da su rajske jabuke pod zapovijeđu ne diraj!I misliš da ih možeš brati ako se Bog samo malo izmakne. Govorimo o izvrnutu poretku ili ljestvici vrijednosti, o poremećenu sustavu životne razboritosti ili zrelosti. Na taj razvoj značaja bitno utječe uporaba slobode, poznavanje prirodnoga procesa, naravnih zakona, Božjih zapovijedi, svijesti odgovornosti. Eto tu je i sva naša zasluga i snaga.

Primjer treći: Čuo sam jedan ovakav besprimjeran primjer. Neki se maturant, nakon položene mature, odlazeći niza stepenice iz četverogodišnje srednjoškolske odgojno-obrazovne ustanove, koju su vodili kvalificirani profesori i odgojitelji, okrenuo prema glavnim vratima i iz punih usta pljunuo na zgradu svoje škole. Pljunuo na profesore koji su sve poduzimali da ga oduče od pljuckanja i po ulici kamoli ne po vlastitoj kulturnoj kući. Eto nisu u tome uspjeli jer on sve četiri godine nije htio postati odgojen srednjoškolac, nego je i nakon primljene maturske svjedodžbe dokazao da je ostao divljan! Pljunuo je na zgradu i njezine razrede i njihove katedre s kojih je bio poučavan u domaćoj književnosti, ispitivan o općoj geografiji i povijesti, odgajan u vjeronaučnom znanju i savjesti, uvježbavan u likovnoj, glazbenoj, fizičkoj kulturi, upozoravan na povijesne civilizacije koje su propale samo zato što je obijestan čovjek pljuvao po zakonu Božjem pa se sve vraćalo na njega. Pljunuo dakle na zgradu u koju će i on za određen broj godina upisati svoga sina da ga poučavaju da ne pljuje po školi, ali što ćeš: ako i mali bude pljunuti ćaća!

Maturante! Maturantice!

Bog ti dao bistru pamet, a ti namjernom ludošću protiv zdrava razuma!

Bog ti dao časno dostojanstvo, a ti besramnošću protiv svoga čista obraza!        

Bog ti dao srce da bude sjedište ljubavi, a ti ga pretvaraš u močvaru i gnjilu.

Bog ti dao moć da spoznaješ istinu, a ti lažima i varanjima protiv istine.

Bog ti dao zdrav i zreo ponos, a ti ponos pod noge i očekuješ pravu i punu sreću!

Ako želite biti sretni i druge usrećivati, onda ne bi vam trebalo biti teško shvatiti da nije sreća u vašim mladenačkim sladostrašćima, nego u Božjoj ruci. I da se sreća iz Božje ruke ne može ukrasti, jer nije konvertibilna, nego se može samo ponizno izmoliti, i to čestitim i poštenim životom. Nemoj reći da ne znaš što je čestit i pošten život!

Pratila vas Božja milost i moralno junaštvo!

POVEZANI ČLANCI

04. svibnja 2017
Biskup Ratko Perić
28. velj 2017
Biskup Ratko Perić
09. velj 2017
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

04. svibnja 2017
Biskup Ratko Perić
28. velj 2017
Biskup Ratko Perić
09. velj 2017
Biskup Ratko Perić