Vijesti
12. August 2017.
Foto:
R. Jolić

Župa Kongora, u Duvanjskom dekanatu, ove godine slavi Stoljetnicu svoga postojanja i djelovanja. Za tu zgodu fra Robert Jolić, Kongoranin, župnik u Klobuku, priredio je monografiju na više od 530 stranica pod naslovom Sto godina župe Kongore. Izražavajući čestitke župi, župniku fra Stjepanu Martinoviću i svim župljanima, objavljujemo pozdravno slovo u monografiji, str. 8-10, biskupa Ratka Perića, koji u nedjelju, 13. kolovoza 2017. u 11.00 sati, predvodi Misno slavlje u župnoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Kongori.

Dobrohotnu čitatelju

Prije 25 godina izišla je monografija Župa Kongora (uz 75. obljetnicu postojanja) 1917. – 1992., Tomislavgrad, 1993. , u četiri dijela, a svaki dio po dva poglavlja, samo su u drugom dijelu tri poglavlja. Auktor: fra Robert Jolić, član Hercegovačke franjevačke provincije.

Ove 2017. godine, o stoljetnici iste župe pojavljuje se nova monografija pod naslovom Sto godina župe Kongora u pet dijelova. Od istoga auktora. Nije to ni prošireno ni dopunjeno ni popravljeno izdanje nego nova knjiga s novim pristupom i, razumije se, s gradivom dodatnih 25 godina. 

Ima više župa u hercegovačkim biskupijama koje još nemaju svojih monografija, a evo neke od njih dožive i po dvije, i to u jednome stoljeću odnosno u četvrt stoljeća, ponajviše zahvaljujući marljivosti, u slučaju župe Kongore, jednoga njezina župljanina i sina, fra Roberta, kao i dobrohotnosti svih onih koji na bilo koji način pridonose da se ovaj životopis kongorske župe sastavi i objavi, čita i citira.

Tri su stabilne i redovite strukture u Crkvi od početka kršćanstva: Papina jurisdikcija, biskupova i župnikova. Župa je, na grčkom, paroikia – odnosno paroikos a znači susjed, doseljenik, tuđinac, stranac, imigrant naseljen u gradu. Za kršćanina nema „domaći – stranac“, jer nismo mi više „tuđinci i pridošlice - paroikoi“ u ovome svijetu, nego smo „sugrađani svetih i ukućani Božji“ (Ef 2,19). Ta gradska naseobina od „pridošlica“ a zapravo od „ukućana Božjih“ jest župa, paroikia, temeljna crkvena jedinica, kojom upravlja jedan paroikos – župnik koji ima crkvu, kuću i crkveni ured. Više takvih župa tvore širu crkvenu jedinicu zvanu dijeceza. I to je grčki pojam a znači razdijeljene jedinice kojima su na čelu episkopoi – nadziratelji ili nadglednici, biskupi. A povrh svih tih, i župnika i biskupa, i župljana i biskupljana, jest Pappas – Otac koji ima jurisdikciju ili duhovnu vlast nad svima.              

Uvijek se istinski radujem dobroj pisanoj riječi. Pisana riječ ostaje. Ako je istina, ona se sama potvrđuje; ako nije istina, ona se ispravlja novim pronalascima i spoznajama. Da nam nije očuvane riječi u Svetome Pismu, napisane u razmaku od gotovo dvije tisuće godina, ostali bismo uvelike okljaštreni u spoznaji Božje objave. Oslanjali bismo se samo na pučku, usmenu tradiciju, bez zapisa. Tako je nastala latinska poslovica: Quod non est in scriptis, non est in mundo - Što nije zapisano, kao da ni ne postoji u svijetu, tj. nadođu nove generacije i samo zaboravljaju, zameću ono što je bilo važno prethodnoj a može biti važno i sadašnjem i budućem naraštaju. 

U gradivu povijesti – koja dolazi od riječi povijedati ili pripovijedati - učimo da povijest u pravom smislu riječi počinje tek onda kada se događaji, imena, godine zapisuju u kamen, u drvo, u mramor, u papyrus, u štavljenu kožu, ili kada se pronalazi već nešto zapisano. Historia ili istraživanje i znači da se nešto istražuje što je već na neki način zabilježeno.

Danas imamo internet na kojemu je već veliko mnoštvo zapisane povijesti. Ali ne mogu se svi internetom služiti, više puta ni ne funkcionira. Zato će knjiga ostati glavni prijenosnik duhovne kulture i materijalne civilizacije budućim naraštajima. Dok je čovjek mlađi, recimo do 40. godine, sav je usmjeren prema budućnosti, prema onomu što misli da ga čeka, da će uspješno ostvariti, pa možda doživi više životnoga razočaranja negoli oduševljenja. Od nekih doba, osobito nakon 50. godine, podobro je zainteresiran za prošlost bilo svoje obitelji i šire loze, svoga mjesta ili naroda kao i svoje vjerske zajednice, konkretno župe, biskupije, sveopće Crkve.

Župljani Kongore ili „Strmogore“ imaju pred sobom knjigu o svojoj župi, bilo domaći bilo odseljeni po svijetu i mogu se osjećati kao ukućani Božji. Čitanjem ovih stranica sežu u staro ili antičko doba, i civilno i crkveno, i vide providnosnu nit koja povezuje stoljeća i ova dva tisućljeća.

Bilo na slavu Božju, na duhovno i kulturno dobro čitateljima a dužna zahvala fra Robertu na njegovu trudu i uspješnoj drugoj monografiji kongorske župe!

Mostar, 11. svibnja 2017.    

+ Ratko Perić, biskup

POVEZANI ČLANCI

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić