Međugorski Fenomen
16. May 2015.
Foto:
nepoznato

Uobičajena ne/radna subota, 16. svibnja, i sunčana i oblačna. Zakazana je sv. Misa i pod Misom sv. krizma u Međugorju u 10.00 sati za osamdeset i jednoga kandidata iz župe. Župnik je fra Marinko Šakota, a krizmanike su pripremali župni vikari fra Ivan Landeka mlađi i fra Hrvoje Miletić. Ulazi se svečanom procesijom iz prostrana dvorišta na glavna vrata u župnu crkvu sv. Jakova Starijega, apostola. Oltar je uređen i okićen. Župni zbor s kora intonira himan Duhu Svetomu i pjesmom prati sveta liturgijska slavlja. Ispovjednici u ispovjedaonicama dijele oproštenje raskajanima. U koncelebraciji su s biskupom Ratkom Perićem šestorica svećenika. Dvoje krizmanika pozdravlja biskupa i cijelu zajednicu. Župnik u ime župe izražava dobrodošlicu krizmatelju i svim sudionicima slavlja. Krizmanicima pripada dnevno čitanje izDjela apostolskih. Njihova je i molitva vjernika. Evanđelje navješćuje dekan fra Dario.

     Biskup govori o jednom velikom novozavjetnom govorniku/propovjedniku, sv. Apolonu Aleksandrijskom. Krizmanici u redu i pobožnosti pristupaju primiti sedam darova Duha Svetoga. Razmjenjuju liturgijske riječi Pečata i Mira s biskupom. U crkvi je sabranost koja pogoduje molitvi. Pokoje pitanje krizmaniku/krizmanici ili njihovim kumovima. U misni memento biskup uključuje sve svećenike koji su djelovali u ovoj međugorskoj župi, i biskupe koji su dijelili svete sakramente, osobito sv. krizmu, a Gospodin ih je pozvao k sebi. Prije Očenaša podsjeća na providnosnu ulogu jednoga seoskog učitelja koji je otkrio duhovno zvanje jednoga vrloga dječaka Petra Barbarića koji je preminuo kao maturant u Travniku 1897. i potiče sve vjernike na molitvu za svećenička i redovnička zvanja.

     Za dijeljenje sv. Pričesti spremno je sedam-osam svećenika, i u crkvi i pred crkvom. Na kraju sv. Mise župnik izražava čestitku i zahvaljuje svima koji su sudjelovali u pripremi ovoga svetoga slavlja. Pred oltarom dvije fotografije, najprije krizmanika pa krizmanica.

     Župnik je u blagovalištu počastio svećenike i biskupa koji je na kraju pozdravio sestre franjevke i kuharice i izrazio im zahvalnost za njihov rad.  

-----------------------------

Biskupova homilija

     Pred nama je jedan od uglednih navjestitelja Evanđelja iz apostolske Crkve, jedno od znamenitijih imena iz apostolskih vremena, sv. Apolon iz Egipta. O njemu čusmo odlomak iz dnevnoga misnog čitanja (Dj 18,23-28).

     Propovjednik. „Uto neki Židov, imenom Apolon, rodom Aleksandrinac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez“ (Dj 18,24). Tako ga svečano predstavlja pisac Djela apostolskih, sv. Luka, koji mu ističe dva bitna obilježja: rječit i upućen u Pisma. Zna riječima izreći jer ima što reći, a ima jer pozna Sveto Pismo, koje sadrži božanske riječi. Po naravi govornik, a k tomu još izučio i potrebne mudroslovne i svetopisamske škole. Govori jednako hebrejski i grčki. I to govornik prve klase. Osvaja ne samo pojedince, intelektualce, nego i mase hrle da ga čuju. Živo tumači, uvjerljivo dokazuje i uspješno se usredotočuje na Mesiju, Krista, koji ima doći, jer on nije ni znao da je Isus već došao. Evo ga u Efezu, u židovskoj zajednici, svake subote u sinagogi, na propovjedaonici. Svaki put vjernikȃ sve više, i sve oduševljeniji.

     Bibličar. Upućen u Pisma, veli svetopisac Luka. U Pisma Staroga Zavjeta, osobito u Proroke, koje nije lako tumačiti. Apolon je vješt tumač, učen i upućen. Stare stvari tumači na nov način, vjeran sadržaju a s novim rječničkim izražajem. Na Apolonova usta Biblija govori, sve o budućemu Kristu.

     - Proučavati Bibliju Božji je to dar, talent, kao i svaki drugi duhovni talent. Ako na tome talentu radiš, ako si poučljiv, proučavaš i druge poučavaš, onda si sposoban usavršiti taj dar do zamjerne visine. Vjernici cijene dobra propovjednika. Iz crkve odlaze zadovoljni njegovim riječima, a potreseni i raskajani zbog svoga moralnog stanja. Krizmaniče - krizmanico, možda i tebe Bog poziva u kakvu crkvenu školu, da se pripremaš za naviještanje Božje Riječi: možda kao svećenik, kao redovnik ili redovnica? Tko ima uši, neka čuje što mu Duh poručuje! Hrabri se odazivaju!

     Ivanovac. Apolon „bijaše upućen u put Gospodnji pa vatrene duše govoraše i naučavaše pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje“ (Dj 18,25). On nije daleko otišao od Ivanova krštenja i propovijedanja, poučen vjerojatno od kojega Ivanova učenika. A govoraše gorljive duše, revno i veličanstveno, poput Ivana Krstitelja na obalama Jordana. Razumije se da je i njegovo propovijedanje bilo usmjereno na Krista, kao i Krstiteljevo. Ali je očito da se nije bio još susreo s Kristovim naukom i žrtvom, s Isusovim Duhom i vatrenim krštenjem. I on i ostali efeški kršćani, osim časnih iznimaka, bili su kršćani više po katekumenskoj želji negoli po punoj kršćanskoj vjeri. Ta je li i apostol Pavao, prošavši gornje krajeve, nakon Apolonova odlaska u Korint, došao u Efez i našao skupinu od 12 učenika koji „nisu ni čuli da ima Duh Sveti“ i bijahu „kršteni samo Ivanovim krštenjem“ pa „kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih“ (Dj 19,1-7) u obliku sedam darova.

     - Ovo nam je očit biblijski primjer kako se krizma podjeljuje odijeljeno od krštenja i kako krizmu dijele samo apostoli i potom će je dijeliti njihovi nasljednici biskupi.

     Kršćanin. U Efezu se našli muž Akvila i žena mu Priscila koji su bili poučeni u kršćanstvu. Apolon poče „tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji“ (Dj 18,26). Ni Akvila ni Priscila nisu mogli odoljeti a da ga ne pozovu u svoju kuću, da mu dublje i pomnije protumače „Put Božji“, tj. Isusa, mučenoga i uskrsloga, kao Put, Istinu i Život, što je za Apolona bila apsolutna novost. Prvi glas. A Isus umro i ustao od mrtvih ima već 20 godina! Sasvim je moguće da je tada Apolon bio pravo kršten: u ime Presvetoga Trojstva.

     Kada mu je Priscila pričala o korintskoj Crkvi u kojoj buja duhovni život, koji je Pavao probudio do neslućenih visina, Apolon je zaželio poći u Grčku: da vidi Duha na djelu u poganskome svijetu. Nije se više mogao ni htio zadržavati u Efezu.

     Apolonova stranka. „A kad je nakanio otići u Ahaju [Grčku], obodriše ga braća i napisaše učenicima da ga prime. Kada je stigao onamo, uvelike je koristio vjernicima po milosti, jer je snažno pobijao Židove, javno pokazujući iz Pisama da Isus jest Krist“ (Dj 18,27-28). Evo ga u Korintu. Svaki je židovski intelektualac, pogotovo misionar i vizionar poput Apolona, želio poći u Grčku da se okuša s grčkim filozofima i sa subraćom Židovima. Išao je i Pavao! Tako je i Apolon zaželio posjetiti Grčku, ali nikoga ne pozna u toj zemlji. Kako bi mu dobro došla kakva prijateljska preporuka! Akvila i Priscila radosna mu srca ponude pisanu preporuku za neke kršćanske obitelji u Korintu, Božja Providnost! 

     Dođe Apolon u Korint. Djela kažu da je Apolon svojim vatrenim propovijedima uvelike koristio braći u Korintu. Osobito je kršćanima bilo drago kako je Apolon žestoko pobijao Židove javno dokazujući iz Svetoga Pisma - izPsalama i Proroka - da je Isus Nazarećanin, koji se utjelovio, umro, uskrsnuo i uzašao na nebo, pravi Krist - Pomazanik - Mesija. Tu će pohvalu potvrditi i sv. Pavao u svojoj Poslanici: „Ja zasadih, Apolon zali, a Bog dade rasti“ (1 Kor 3,6). Možda upravo ova Pavlova slika da Apolon „zali“ najbolje pokazuje kako je taj Kristov učenik propovijedao: kao kada iz pune kante zalijevaš lozu ili smokvu ili rajčice.

     Neki vjernici u Korintu, površinski zaneseni Apolonovim mudrim propovijedanjem, počeli suprotstavljati jednoga apostola drugomu. Tako se pojedine skupine vjernika prozvaše „apolonovcima“, druge „pavlovcima“, treće „petrovcima“, a četvrta skupina čak „kristovcima“. Četiri stranke sa svojim suprotnim sloganima i barjacima, sa svojim apostolima predvodnicima i samim Kristom Gospodinom. Neki ni ne znaju kojoj „stranci“ pripadaju. Samo znaju da je u korintskoj Crkvi strančarski raskol razderao nešivenu Isusovu haljinu. Nema ih, možda, svega pedeset, a gle nereda! To je duboko pogodilo Apolona, koji se, ražalošćen, vratio iz Korinta u Efez, da se u Grčku više nikada ne vrati.

     - Među nama ljudima svađe lako nastanu. I ožiljci ostanu. Božji će čovjek nastojati pomirivati, a ne raspirivati. A sve u istini i ljubavi. Istina nas sve mora objediniti, a laži će nas i nepravde samo posvađati i razdvojiti!   

     Božji suradnici. Pavao opisuje ta strančarenja u Korintu na vrlo dramatičan način. „Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već kome Gospodin dade… Tako niti je što onaj tko sadi, ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. Jer Božji smo suradnici…“ (1 Kor 3,5-9). Pavao ne omalovažava posao radnika odnosno suradnika Božjih, ponajmanje Apolona. Bog je u svemu i iznad svega. On je dao sposobnosti i apostolima da budu poslužitelji, ali samo poslužitelji, a ne gospodari ljudskih duša. I takvim ih poslužiteljima i suradnicima treba smatrati. „Zato neka se nitko ne hvasta ljudima, jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa [Petar], bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji“ (1 Kor 3,21-23). Veličanstveno stupnjevanje rada, rasta i radosna života u Bogu.

     Apolon se čak ni na prijateljski nagovor velikoga Pavla da se vrati u Grčku nije vratio da se ne bi uvukao ni u čiju stranku, a najmanje u „svoju“! On se ozbiljno bojao još većega strančarenja i nereda. S poštovanjem je otklonio Pavlovu bratsku ponudu (1 Kor 16,12). Znao je da ima usijanih glava i strastvenih zanesenjaka koji se ne daju nikakvu razlogu ni dokazu. Kada oni kažu da su „karizmatici“ i skupe oko sebe skupinu „karizmatskih“ pristaša, nema toga apostola koji će ih urazumiti! Samo bi Apolona još više zlorabili i suprotstavili Pavlu. Ocijenio je pametnijim da tom prigodom ne ide, nego je sve prepustio Providnosti Božjoj i vremenu koje inače rane liječi. Tako je ostao i  prijatelj Pavla i poštovatelj Korinćana.

     - I pokazao nam je kako je jedinstvo Duha i sveza mira važnija od bilo kakvih osobnih talenata, neukrotivih karizama, govorenja nepoznatim jezicima, padanja po podu, mjesečnih dvostrukih poruka i deseterostrukih tajna. Naša vjera počiva na temeljima Biblije i Tradicije, koju tumači živo Crkveno učiteljstvo, a ne na privatnim priviđenjima, koja su to nevjerodostojnija što se svakodnevno utrostručuju.    

     Zaključak. Apostolski se propovjednik Apolon iz ovih kratkih biblijskih rečenica ukazuje

     prvo, kao vjeran Židov, a dostatno otvoren i prema grčkomu i rimskomu svijetu: velika duša!

     drugo, sposoban u tumačenju Svetoga Pisma, upućen u filozofiju, a vješt u govorništvu: velik intelekt!

     treće, sve svoje talente stavio je u službu učeništva Krstiteljeva pa zatim Kristova: izvrstan učenik, „učenik generacije“!

     četvrto, nije bio kriv za podjele u Korintu, znao je mudro smiriti posvađanu zajednicu: uzoran učitelj!

     peto, Bog je dao svoga Duha darovitomu Apolonu koji mu se iskreno pokoravao, zato je imao svih sedam darova u punini i u obilju jer je sa svakim darom svojski surađivao! 

POVEZANI ČLANCI

16. svibnja 2017
KIUM
17. svibnja 2017
Obispo Perić
13. svibnja 2017
KIUM

NAJČITANIJE

16. svibnja 2017
KIUM
17. svibnja 2017
Obispo Perić
13. svibnja 2017
KIUM