Vijesti
25. December 2017.
Foto:
Polnoćka u Mostaru

Svečanu sv. Misu polnoćku na Božić 2017. u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve predvodio je biskup Ratko Perić u koncelebraciji s više svećenika. Pjevao je veliki katedralni zbor „Marija“, koji je pola sata prije ponoći održao koncert pjesama u kojima se osobito isticao refren: Mesija će doć, Mesija će doć! U asistenciji bili su katedralni bogoslovi Petar, Ivan i Zvonimir s drugim ministrantima raznih razreda. Postavljene su skromne i sasvim prikladne jaslice ispod oltarskih stepenica, a ispred njih pokoje živo dijete protrči kao proljetno janje u okrajku. Vjernici su ispunili katedralu u svakom kutu, čak ih je skupina ostala ispred glavnih vrata na temperaturi od 2o Celsiusa. U katedrali je savršen mir i sabranost, samo se čuje molitva i pjesma. U blizini ambona svoje tradicionalno mjesto zauzima žitomislićki iguman Danilo Pavlović kojega župnik don Luka Pavlović srdačno pozdravlja. Biskup kadi malog Isusa u jaslicama i otpočinje Službu riječi s propovijeđu koju prenosimo u nastavku:      

Gospo, sad ponovi što se nekad rekla!

          Braćo svećenici, bogoljubni narode!

         Pogledajmo najprije današnji život. Čudesna je pojava ovoga života  još prije buđenja na svjesnu uporabu razuma i slobodne volje. Čudesan je život koji nam roditelji prenose naravnim darom i brinu se o nama godinama, sve dok nas neki ljudski zakoni ne proglase punoljetnima. Mi ljudi uopće čudesno i dolazimo na ovaj svijet, ali to ne smatramo čudom jer se taj čudesni dolazak događa svaki dan, pa postaje normalan, nečudesan. Život je ipak čudesan fenomen, gdje svatko od nas nalazi sve što je potrebno za samoodržanje: urođenu instinktu gladi nalazimo hranu, instinktu žeđi tražimo zemaljsko piće, zakonu održanja života odgovara moć rađanja, suprot strahu pružaju se razna osiguranja, intelektualnoj radoznalosti odgovara stjecanje znanja, a sloboda se očituje u mogućnosti izbora, pa čk i griješenja. Tvorac života ili Životvorac - Duh Gospodnji - nije ništa izostavio ugraditi u naš ljudski organizam od tjemena do tabana. Ima još puno toga što ne znamo čemu sve služi, a sve savršeno funkcionira od prvoga trenutka. Sve je to Bog učinio beskrajno osjetljivim i delikatnim. I, ako nam se, našom krivnjom, pokvari bilo koji organ, ne možemo ga mi nadomještati novim organom, jer nismo tvorci života. Čudesna je pojava života i po tome što zabljesne neko vrijeme na ovome svijetu, poput leptira, cvijeta, ptice, ribe. I nestane. I svi oni ljudi koji su rođeni prije stotinu i više godina na ovim prostorima danas više ne žive. Najveći dio njih ne poznamo ni po imenu, jedva pratimo i svoje obiteljsko rodoslovlje do trećega ili četvrtoga koljena. I svi vidimo da taj tjelesni život, koliko god delikatan i propadljiv, neizmjerno vrijedi: sve bismo materijalno dali za zdrave životne organe - oči, uši, zube, ruke, noge itd. U nama postoji naravna čežnja: ne umrijeti nikada, nego živjeti zavazda, i to po mogućnosti uvijek biti mladi i zdravi. To je naša narav, urođenost.

Drugo, prije 2000 godina u ovaj isti ljudski oblik života, u liku Djeteta, utjelovio se vjekovječni Božji Sin rodivši se u Betlehemu od Djevice Marije. Dijete je prošlo sve ove naše razvojne stadije do naravna ljudskog uzrasta, do punine čovjeka. Doživio je i umiranje na križu, ali je pobijedio svaki grijeh pa i samu smrt i čudesno oživio, ustao od mrtvih, uskrsnuo da bude trajno životan, zdrav i mlad. I nama obećao da ćemo to isto doživjeti budemo li imali vjere, nade i ljubavi prema njemu i njegovu novomu zakonu bratske ljubavi. To je uskrsnuće tijela još čudesnije, jer se dogodilo samo Isusu i njegovoj majci Mariji. A nas čeka o Sudnjemu danu.

 U službi života. Sveto nam Pismo donosi povijesni okvir u kojem se pojavio taj božanski Život u našem ljudskom životu, u vrijeme kada je rimski car August izdao naredbu „da se provede popis svega svijeta (Lk 2,1) poradi državnih, vojnih i financijskih motiva. Bijaše to u vrijeme kada je Publije Sulpicije Kvirinije upravljao Sirijom i Judejom. A onda se navodi i judejski grad Betlehem, iz kojega je rodom kralj David, koji je živio oko 1000. godine prije toga događaja. Grad iz kojega je bio rodom i sv. Josip koji je od Boga određen da prati Novorođenče od rođenja do odrasle dobi, i Majku njegovu. Uključena je, dakle, u prvom redu majka Marija, koja se nađe trudna, osjenjenja Silom Svevišnjega (Lk 1,35), kako to evanđelist nadahnuto objavljuje. Ovo dvoje, Marija majka i Josip zaštitnik i pratitelj poput oca bit će u izravnoj službi Isusova života.

Sveta se Obitelj u prvi mah našla začuđena negostoljubivošću Betlehemćana, koji nisu otvarali svojih kuća ni na pristojno kuckanje na vrata, kamoli da bi se oni sami sjetili i izišli ususret blagoslovljenoj Trudnici pred porodom da izraze dobrodošlicu i njoj i njezinu Čedu. Ljudi su se puževski sklupčali u svoju bolesnu sebičnost, možda i smijali došljačkoj Obitelji koja s gladnim magaretom luta i prosi ulicama negostoljubiva grada. I tako se bogati božanski Život nađe u bijednoj štali, na bijednoj slami, u bijednim pelenama, u bijednim jaslama (Lk 2,7), u noći, u hladnoći. Ali Malomu je Isusu Bog Otac odredio da iznese pobjedu nad svom ljudskom bijedom i neljudskim uvjetima. Marija i Josip bili su religiozno osjetljivi da po važećem zakonu postupe i obave obrede, osobito da pohode Hram i prikažu maloga Isusa na slavu Bogu uzvraćajući mu uzdarjem na dar. 

Ali kao da ne bijaše dosta to što novorođeni Isus ne bijaše ne samo prihvaćen među betlehemske obitelji, nego se na njega htjede sručiti i atentatorska sila kralja Heroda kojemu mudraci s Istoka zalutaše pitajući ga gdje je taj novi Kralj da mu se poklone, jer su vidjeli Zvijezdu njegovu koja ih je dopratila do Jeruzalema. Kakav kralj, kakva li mu zvijezda?! Jedan je kralj - ja, Herod! Jedini su kraljevići - moji sinovi: Agripa, Antipa, Arhelaj i Filip! A druga su trojica sinova Aleksandar, Aristobul i Antipater već pobijena, jer su ugrožavala očevu kraljevsku moć! Ubiti i novoga Kralja i oboriti mu Zvijezdu, pala je odluka u Herodovu dvoru!

Božjoj se dojavi Josip ponizno i poslušno pokorava, uzima novorođenoga Kralja i Majku njegovu i bježi u Egipat, u progon, da se Dijete spasi. On je bio pokazao posluh Gospodinu u Nazaretu kada je uzeo Mariju zaručnicu, koja bijaše zanijela Dijete bez njegova znanja i naslućaja. A kada mu je čudesno u snu protumačeno, Josip je to prihvatio bez pogovora. Upravo onako kako pjevamo u adventskom himnu: „Bez čovjekova udjela, po snazi Duha Svetoga Riječ, evo, tijelom postade, i krilo Djeve procvate“.

Možemo sami zamisliti kako je majci Mariji mač probô srce kada je čula da su druge majke u Betlehemu zakukale što im suludi Herod pobi mušku novorođenčad, prve male mučenike Gospoda Boga.

Gospo, sada ponovi „Neka mi bude po riječi tvojoj!“ 

- Ponavljam: Neka se savršeno ostvari sveta volja Božja, pa koliko god ja anđela pitala i u životu patila!

- Neka se ispuni sve kako je Svemogući zamislio, pa kako god meni tvrdo bilo!

- Božja volja – moja volja!

- Božji puti - moji puti!

- Božje misli – moje provođenje tih svetih misli!

- Kao što veliča duša moja Gospodina u Hramu, jednako tako klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, u štali!

- Velika mi djela učini Svesilni u Betlehemu, isto tako bilo ime njegovo sveto i u progonstvu!

- Spremna sam napustiti ovo malo kućice koju je Josip podigao na periferiji Betlehema, a spremna sam dati se u nepoznatu tuđinu i potucati se od nemila do nedraga ako je to volja Oca nebeskoga.

- Vjerujem u Boga! Samo Bog zna kako će očitovati dobrotu svoju, od koljena do koljena, ali nad onima što se njega boje.

- Ja se Boga bojim i Boga volim! On zna raspršiti oholice umišljene i zbaciti silnike s njihova prijestolja, a čudesno uzvisiti neznatne prijatelje svoje.

- Vjerujem u Oca nebeskoga. Oni koji su gladni Božje pravde on napunja dobrima, a one samouvjereno bogate otpušta prazne. 

Braćo i sestre! I svatko od nas ima svoje nezahvalne Betlehemćane. A upitajmo se: da nismo i mi slučajno drugima Betlehemćani?

Svatko od nas ima svoga Heroda i njegove dželate. Ali da nismo, ne daj Bože, i mi drugima njihovi Herodi i krvoše koji ubijaju život: da se uopće ne začne; ako se začne da se ne rodi, nego pobaci; ako se rodi, da ga ostave pred poštom u košu za smeće ili da se uopće ne brinu za njega.

Ili da glasuju u parlamentu za eutanaziju nevinih?

Puštamo li da mlade živote luda droga odnese, nemoral zgazi, alkohol potopi?

I svatko od nas ima svoj progon, svoj Egipat i nepoznatu budućnost. Upitajmo se da nismo i mi drugima progonitelji i hladni Egipat i faraon nezainteresiran za njihov život? Imamo li snage ponoviti s Gospom: Neka mi bude svuda i vazda po planu Gospodnjem!

Ne možeš Bogu prigovarati kako ti je dao mnoge nevolje u životu kada je Sin njegov od rođenja prošao mnoge i ljute nevolje do smrti. Vrijediš onoliko koliko nadvisiš nevolje, poraziš grijehe, pobijediš silu đavolsku, uz pomoć Božju.

Na dobro vam došao Božić – sveto Porođenje Isusovo!

POVEZANI ČLANCI