Vijesti
17. February 2018.
Foto:
Cnak

U četvrtak, 15. veljače 2018., u 19.00 sati u katedralnoj dvorani u Mostaru priređena je duhovna kulturalna večer u povodu postavljanja Izložbe religioznih artefakata i objekata nevesinjske župe, predstavljanja dviju knjiga koje govore o istoj župi: jedna o samom Nevesinju, a druga o katoličkoj povijesti Foče i Čajniča. Prvu su knjigu priredili župnik don Ante Luburić i njegov sudrug u apostolatu prof. Anton Šarac, a drugu sam A. Šarac. Oni su upriličili i Izložbu s 34 plohe raznih slika, osoba, crkvenih ostataka, čak i zvono od 380 godina i 126 kilograma, koje je nekada resilo toranj crkve Svete Gospe u Foči. Crkva je funkcionirala od 12. do 17. stoljeća. Na prezentaciji govorili su dr. Marinko Marić iz Dubrovnika, mr. Nino Rotim iz Mostara, biskup Ratko i župnik don Ante. Bili su nazočni župan Nevenko Herceg, ministar za izbjegle i raseljene Davor Čordaš i oko stotinjak zainteresiranih sudionika, među kojima neki i s nevesinjskoga područja.

Objavljujemo ovdje biskupov pregled večeri:

Večerašnja religiozno-kulturalna manifestacija ima pet dijelova, četiri knjiška i peti dio druge vrste umjetnosti. Evo ih po redu. 

1 - Katalog: Župa Nevesinje slikom i riječju, Mostar, 2018., 34 stranice, 144 slike: crteža, crkve, kapelice, grada, groba, križa, kolibe, objekta, stećka, pejsaža, a osobito osobe: vjernika, redovnika, redovnice, svećenika, biskupa. Ovaj je katalog gotovo preslik, skenirana Izložba. U minijaturnu obliku.

2. - Izložba:

   a - Dvadeset zidnih ploha, tabla ili panoa iz Foče i Čajniča, a četrnaest iz Nevesinja. Tako da svaka stranica u Katalogu ima jednu ploču na zidu. Ovo sa zida ne možeš nabaviti i ponijeti kući, a Katalog možeš.

   b - Dobar dio izvornih uzoraka na našim stolovima uza zid: iz grobne komore Gospine crkve, crkveni grafički lukovi u kripti, kamene škrinje, frizevi i rozete. Čak se spasilo i njezino zvono, koje je Boga slavilo, narod na Misu pozivalo, a mrtve oplakivalo, kako stoji na njemu na latinskom jeziku: Deum laudo, populum convoco, defunctos deploro. A sudbina mu je, prema članku A. Škegre, ova: najprije na katoličkom tornju, pa na sahat-kuli, u sarajevskom muzeju, u fočanskom muzeju, sada na Izložbi. Kada bi ono moglo zboriti, a ne samo zvoniti, ispričalo bi nam dramatičnu sudbinu od 1637. s polaskom iz ljevaonice  švicarskoga Zuga do dolaska u fočansku kasabu i mostarsku Izložbu (Katolička crkva u Nevesinju, str. 643-651). A posebno je dragocjen materijal molitvenici na raznim jezicima: koliko naroda, gotovo toliko molitvenika.  

3 - Dvije su monografije iz jedne župe koja se zove Nevesinje:

   a - Katolička Crkva u fočanskom i čajničkom kraju, uredio A. Šarac, Nevesinje, 2014. - str. 150. Izišla u povodu stoljetnice izgradnje fočanske crkve Presvetoga Srca Isusova, 1914.-2014. Srušena 1954.

   b - Katolička Crkva u Nevesinju i Gornjoj Hercegovini, uredili A. Šarac i A. Luburić, otiskao A. Suton, Nevesinje, 2017. - str. 670. Ovdje su uglavnom dokumenti raznih arhiva, skoro 150 godina, od 1868. do 2000.

Ima jedna knjiga koja se tiska u Vatikanu svake godine i uvijek s novim podatcima. Zove se Annuario Pontificio - Papinski godišnjak, 2017. ima 2.330 stranica. Obuhvaća sve podatke Katoličke Crkve: biskupije, s latinskim nazivima, njihove površine, župe, biskupe, generalne vikare, broj svećenika, mladomisnika, đakona, redovnika, redovnica, sjemeništaraca, bogoslova i krštenika. Ne spominjem ovo radi ovoga nego da kažem kako svake godine Sveta Stolica objavi 2.220 imena pokojnih ili naslovnih biskupija na 200 stranica: na primjer Sarsenterum u Stocu, Bistue u Zenici, Risan i Budvu u Boki, Epidaur i Ston itd. Kao što će i roditelji reći: Rodili smo devetero djece, od kojih je troje umrlo, ne zaboravljajući nikada pokojne, tako ni majka Crkva ne zaboravlja svojih nekadašnjih biskupija. Mi u Hercegovini imamo devet župa ispod 200 vjernika: Drežnicu, Glavatičevo, Gorance, Hutovo, Jablanicu, Nevesinje, Ravno, Stjepan Krst, Trebinje. Nevesinje je udaljeno od Mostara 40 km, Foča 150, Čajniče 200 km. I župa Nevesinje s udaljenim Čajničem i Fočom, jednako nam je pri srcu kao i mostarske župe svetih apostola i evanđelista. Samo što Nevesinje sa župnikom don Antom i njegovim pomoćnikom Antonom ima dvije monografije u tri posljednje godine, a o mostarskih sedam župa čekamo barem jednu temeljitu modernu monografije.   

Ove su krajeve. nevesinjsko-fočanske, naseljavali Kelti, Iliri, Grci, Rimljani, Goti, Ostrogoti, Huni, Avari, Tatari ili Mongoli, Turci i narodi Austro-ugarske monarhije... Stvarale se države, koje su nekada „držale vodu dok majstori odu“, a nekada i po više stoljeća, prema onoj narodnoj: „Svaka sila za vremena, a Bog sudi svaku silu“.

U ovim se monografijama promatra uglavnom religiozna dimenzija: nazočnost i djelatnost Crkve Kristove, koja je disala i svojim istočnim i svojim zapadnim plućnim krilom i koja je temeljito i zastalno obilježila ove krajeve. Ako ne u neprekinutu hodu na vidljiv način, a ono svakako poput kakve ponornice, uvijek u službi vremenita boljitka i vječnoga spasenja ljudi. Ta je Katolička Crkva po svojim biskupima, svećenicima i vjernicima slijedila one zdrave naravne pojave u čovjeku kao i one objaviteljske u Bibliji, gdje je ljudsko povezano s božanskim, a nebesko sa zemaljskim.

Na tim su prostorima katolici kroz stoljeća bili nerijetko pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumili se, ali ne zdvajali; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni. Dokaz su tomu i ove monografije i ova minijaturna izložbena vremeplovka.  

Ono što posebno obilježuje ove knjige jest njihov istinski otvoren pogled na razne narode kojih su članovi ovdje živjeli ili žive: na Čehe, Slovake, Poljake, Slovence, Mađare, Srbe, Hrvate, Austrijance, muslimane/Bošnjake i sve druge, kao i na različite vjeroispovijesti i religije. Katolička Crkva u svojim predstavnicima i vjernicima uvijek je tražila i traži sebi okrajak prostora, pristojna prostora, radi Boga, bogomolje i bogomolitelja.

Zahvaljujemo poduzetnicima ovih peterih djela: don Antanu župniku, Antonu povjesničaru i Anti tiskaru.

Neka Bog dadne vječni mir svima pokojnima koji su živjeli na tim prostorima, a od kojih se neki i ovdje spominju, a živima život u miru i slozi, te blagoslov i djelu i djelatnicima. Dopro nadaleko katalog i monografije! Čula se njihova izložba, a dobra sreća pratila njihove gledatelje, slušatelje i sudionike!

POVEZANI ČLANCI

21. svibnja 2018
KIUM
19. svibnja 2018
KIUM

NAJČITANIJE

21. svibnja 2018
KIUM
19. svibnja 2018
KIUM