Vijesti
15. April 2017.
Foto:
nepoznato

Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujemo, usklik je koji danomice nakon pretvorbe u sv. Misi molitveno ponavljamo. A u Liturgijskoj godini izdvojeni su posebni dani pojedinih slavlja u ovom uskliku u jedan pjesan stavljenih.

Smrt Gospodnju slavimo na Veliki petak. Prema svetopisamskom izvješću smrt Kristova na Križu, na jeruzalemskoj Kalvariji, dogodila se dana 14. židovskoga mjeseca nisana koji je tada bio pashalni petak. Od tada sve do danas, a tako će biti do svršetka svijeta i vijeka, Crkva na poseban način proživljava ovaj Dan. Ono što je zajedničko za cijelu Crkvu jest da se taj Dan ne slavi sv. Misna žrtva i da je taj Dan obvezan post i nemrs. Međutim, pučka je pobožnost ovomu Danu nastojala dati još i drugih sadržaja. Tako u našemu hrvatskom narodu nije rijetkost da se „ide za križem“, organizira pobožnost Križnoga puta na otvorenomu, posebno prema „Križevcima“ – tj. na brda gdje je vjernička zahvalna ljubav postavila Kristov križ. Punina slavlja Velikoga petka jest sudjelovanje u liturgijskim obredima koji se sastoje od tri djela: Službe Riječi, Klanjanja sv. Križu i obred sv. Pričesti.

Vjernici grada Mostara i okolice počevši od Jubilarne 2000. godine svake godine u nepreglednu mnoštvo slijede Krista na njegovu Križnom putu na brdu Humu sve do Jubilarnoga križa koji se izdiže 33 metra iznad zemlje. Nakon ove doista potresne pobožnosti ispune župne crkve na večernjim liturgijskim obredima. Tako je bilo i ove godine u mostarskoj katedrali. Obrede je predvodio biskup Ratko, a propovijedao prošlogodišnji mladomisnik i katedralni župni vikar don Ilija Petković, mlađi.

Donosimo don Ilijinu propovijed

SMISAO KRIŽA I SMRTI

Braćo i sestre u Kristu Isusu!

Što reći nakon svega ovoga što smo upravo čuli o Isusovoj muci po Ivanu (18,1-19,42)? Svaka riječ može biti suvišna, bilo kakav komentar nepotreban, a i teško je ljudskom srcu i grlu u ovakvu stanju i govoriti. „Šutnja je zlato“ i ponekad vrijedi više od riječi. To je govor srca, ljudske nutrine, najdublji izričaj ljudskoga bića. Stoga možda nitko, upravo nitko, od nas ovdje nazočnih nije ostao ravnodušan na evanđeosko izvješće Muke Gospodina našega Isusa Krista, koju nam je prikazao Isusov apostol Ivan, očevidac. Svi smo duboko potreseni, do temelja uzdrmani, pogođeni ravno u središte. A kako i ne bismo bili kada su nam „Boga ubili“! Srce nam se od boli cijepa, duša nam je na smrt žalosna, ne možemo ni zamisliti što se to dogodilo.

Zgražamo se nad ratnim zločinima, progonstvima, masakriranjima, silovanjima, otimanjima, ubijanjima koja su provodili i provode naoružani moćnici kroz povijest; ne vjerujemo vlastitim očima kada danas gledamo kako jedni druge „sravnjuju sa zemljom“ bez ikakva prava i tako uništavaju sve što su ikada imali, bilo povijesno bilo kulturno bilo vjersko. Nikakva nam ljudska logika i pamet ne mogu pomoći u traženju odgovora na pitanje: Kako takvo što može učiniti čovjek? Ne ide nam u glavu da je čovjek - Božje stvorenje i Božja slika u ovome svijetu, kadar takvo što uraditi.

Međutim, svi zločini koje je čovjek kroz povijest do dana današnjega počinio ne mogu se mjeriti, premaleni su prema onom što se dogodilo na Veliki petak Isusove muke i smrti. Današnji dan obilježio je cijelo čovječanstvo. Nikada se u povijesti takvo što nije zbilo. To je događaj koji će biti upamćen jednom za sva vremena. Čovjek je probio svoje vlastito srce, prekinuo žilu kucavicu koja ga je održavala na životu, ubio je svoga Stvoritelja, Spasitelja, Gospodara neba i zemlje. Teško nam je predočiti sav užas i sramotu ovoga čina. Tama grijeha zahvatila je ovaj dan. Sve pakosti i bezakonja ljudske povijesti skupljaju se u njemu.

Isus Krist: Bogočovjek, kao najbjedniji svih vremena, osuđen na smrt, pa izrugan, popljuvan, pogažen, odbačen, prezren, oskvrnjen, pribijen na križ između dvojice razbojnika, smatrajući i njega takvim, iz potpune ljubavi prema svakomu čovjeku daje svoj život kako bi nas otkupio, spasio od grijeha, smrti i sotone. On, jedini bez grijeha i bez ikakve krivice, od postanka svijeta, od vjekova vjekovječnih.

Braćo i sestre!

Današnji nam dan daje odgovor na mnoga životna pitanja: Tko je čovjek? Kakav sve može biti? Kamo vodi njegov život? Daje nam smisao naše patnje i križa, odnosno smisao života. On je potvrda da se isplati živjeti za Boga i za čovjeka, za Istinu koja će nas osloboditi! – jer čvrsto vjerujemo da se sa zemaljskom smrću život mijenja, a ne oduzima; tek tada pravo počinje.

Odgovor je to i utjeha svima nama da iz Isusova života i smrti učimo i ne bojimo ne onih „koji nam ubijaju tijelo, a duše nam ne mogu ubiti“ (Mt 10,28). Sin je Božji, Jedinorođeni, ušao u ljudsku stvarnost i pretrpio ono najgore što čovjek može uopće zamisliti. Zato i svi naši „životni križevi“, razapinjanja, progonstva, bolesti, smrti, ponižavanja, izrugivanja, prijeziri imaju itekako smisla. Jer, kada se god nalazimo u teškim situacijama, najbliži smo Isusu – Patniku. Tu je susret sa živim Bogom.

Svjesni da ne možemo sami, da često padamo pod teretom, zamolimo Njega Svemoćnoga da nam pomogne, da nas uvijek pridigne te da izdržimo i ustrajemo do kraja! – jer apostoli su učvršćivali vjernike u vjeri učeći da nam „kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje“ (Dj 14,22).

Ne dajmo se obeshrabriti! Prihvatimo svoj križ te strpljivo i hrabro hodimo Isusovim putem. U križu je spas!

POVEZANI ČLANCI

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić