Vijesti
12. April 2017.
Foto:
msgr. Ratko Perić, biskup

SRETAN USKRS SVEMU KLERU I PUKU

U Bibliji čitamo kako je Bog šestoga dana stvaranja iz zemljana praha uobličio ljudsko tijelo, muško (Post 2,7), a od muža i ženu (Post 2,22). A pravo se stvaranje dogodilo kada je Bog tomu Zemljanu il Adamu udahnuo besmrtnu dušu. U dušu je Gospodin ugradio dvije sposobnosti: razum sa svojim sposobnostima, i volju koja se može slobodno ponašati, birati dobro ili zlo, istinu ili laž, ali će po zakonu istine i dobra odgovarati pred svojim Stvoriteljem i tako zaslužiti vječnost. Te duševne sposobnosti jesu slika i prilika Božja. Ljudi su izišli iz Božje ruke čitavi i zdravi. I blagoslovljeni (Post 1,27-28).  

Ista nas Biblija poučava da se prvi ljudi nisu oduprli đavolskoj napasti nego su sagriješili i, kao posljedica toga moralnoga pada, ostali ranjeni u dušu i tijelo. To otajstvo opačine nazivamo iskonskim grijehom, koji je zatrovao ljudski rod.

Uobičajen izraz čovjekova priznanja ovisnosti pred Bogom jest žrtva. Stvorac poziva prve naraštaje – Kaina, sina Adamova – da žrtvuje nešto od svojih „zemaljskih plodova“ i Abela, brata Kainova - da žrtvuje nešto od „prvine svoje stoke“ (Post 4,3-4). I u toj se žrtvi očituje koliko je čovjekovo srce zahvalno Bogu za dar života i za sve darove u životu.  Što je žrtva srcu teža, to je Bogu draža.

Čovjekovo je tijelo, zbog prvotnoga grijeha, podložno smrti, a duša je određena za besmrtnost. Sve u perspektivi Sudnjega dana kada će se opet te dvije ljudske sastavnice povezati u potpunu osobu: pravednici na život vječni, nepravednici na osudu vječnu. Kod Gospodina Isusa, Sina Božjega u vječnosti i sina Marijina u vremenu, nije se tako dogodilo. Njegovo je ljudsko tijelo na Veliki petak bilo povrgnuto svim vrstama zlostavljanja, mučnu umiranju i konačno smrti. Od Velikoga petka navečer do Nedjeljnoga jutra njegovo je tijelo preležalo u grobu. I umjesto da se onako izmrcvareno počinje raspadati, ono se najednom, oduhovljeno, s dušom ponovo spojeno pojavilo iz groba: preobraženo i preslavno! To je tijelo vidljivo apostolu Petru (Iv 21,15), Magdaleni (Iv 20,16), svim apostolima, učenicima u Emausu (Lk 24,30). Čak se ukazuje opipljivo Jedanaestorici (Lk 24,39), nevjerujućem Tomi (Iv 20,27), koji je – vjerujemo – tada provjerovao, a da nije unosio svoje prste u Isusovih pet preslavnih rana, ipak duhovno tako da za Njega ne vrijede fizički i kemijski zakoni: bez problema prolazi kroz zatvorena vrata (Iv 20,26). To nam je tijelo neiskustveno, neprotumačivo. Posve zadržalo identitet osobe, a posve novo. Isus je prvjenac u uskrsnuću.   

I u ovom novom stvaranju, gdje čovjekovo tijelo doživljava uskrsnuće, postoji žrtva. Ona najsavršenija, a to je Tijelo Isusovo, koje se žrtvovano i preobraženo daruje ljudskim dušama za život vječni. Ono je prošlo kroz vrata smrti u novost života, kao takvo daruje se u Euharistiji onima koji Ga skrušeno primaju kao poputninu života.

Isus je taj svoj čin Otkupljenja – patnje, smrti i uskrsnuća – ovjekovječio sakramentom Euharistije. I svojim učenicima naložio da to čine Njemu na spomen. Pobjeda nad grijehom i smrću ovjekovječuje se u svakoj Euharistijskoj žrtvi, gozbi i spomenčinu.

Blagoslovljena pregorka Muko Isusova!

Blagoslovljeno preslavno Uskrsnuće Kristovo!

Blagoslovljen Uskrs svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim Kristovim vjernicima!

Mostar, pred Uskrs 2017.

+ Ratko Perić, biskup

POVEZANI ČLANCI

26. srp 2017
Biskup Ratko Perić
26. srp 2017
KIUM
21. srp 2017
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

26. srp 2017
Biskup Ratko Perić
26. srp 2017
KIUM
21. srp 2017
Biskup Ratko Perić