Vijesti
11. September 2018.
Foto:
Arhivski snimak

Emaus. U ponedjeljak uvečer, 3. rujna 2018., okupilo se dvanaest svećenika na trodnevne godišnje duhovne vježbe u duhovno-obrazovnom centru „Emaus“ u Potocima. Pozvana smo i nas dvojica kandidata za đakonat kako bismo započeli svoje petodnevne duhovježbe prije primanja svetoga reda đakonata i kao pripravu za pastoralnu praksu, ako Bog da. Voditelj duhovnih vježbi bio je mjesni biskup Ratko, a tema „Izabrana zvanja“ u Bibliji.

Prvo, uvodno, razmatranje, koje smo imali iste večeri, bilo je naslovljeno: „Krist – svjetlo naroda“. Krist je, po Promislu Očevu, Smisao našega života i zvanja, pa tako i smisao ovih duhovnih dana. S kim drugim početi nego s Kristom, Izabranikom Božjim, Svjetlom od Svjetla, na čiju smo Sliku svi stvoreni? Krist, koji je nama ravnao do danas, neka nama upravlja i u ovim duhovnim razmišljanjima i neka nas vodi čitava našega života!

- Kriste, budi nam svjetlo Ti!

Sutradan smo započeli s velikanima Staroga Zavjeta. Razmatrali smo o pozivu i putu Abrahama, praoca naše vjere – gledali njegove padove i uspone. Ono što nam srca ne može ostaviti hladnima jest Abrahamova ustrajnost i vjera u Božju Providnost. Gdje se god našao i kamo je god došao, u svome nomadskom životu, podigao bi žrtvenik i zahvalno se Bogu molio. U svim trenutcima, zgodnima i nezgodnima, bio je vjeran, pun nade u Božja obećanja potomstva i zemlje, pa i „protiv nade“. Bez ovakve ustrajnosti i ovako čvrsta odnosa s Bogom nema ni plodna zvanja.

- Kriste, budi nam nada Ti!

U razmišljanju o Mojsiju, izabranu vođi židovskoga naroda, posebno smo nas dvojica kandidata pratila poslanje Mojsijevih suradnika, Jošue i Kaleba. Mojsije šalje dvanaestoricu izviđača u Obećanu zemlju. Desetorica se vraćaju oduševljena zemljom, ali prestrašena gorostasima koji u njoj žive: oni divovi, a mi skakavci! Samo Jošua i Kaleb ostaju čvrsti u vjeri da, uzdajući se u Gospodina Boga, mogu ući u Zemlju obećanja.

- Samo s pouzdanjem u Boga, i njegovom snagom vođeni, možemo ići naprijed u životne izazove koji nas čekaju u budućoj službi. Nekada se poteškoće čine nesavladivima – treba se uzdati u Božju milost, a ne u svoje snage, tj. slabosti.

Prateći poziv Samuela, sudca izvan niza onih 13 sudaca, svi smo se mogli prisjetiti iskustva svoga vlastita zvanja. Nekada nam se čini da u svome srcu čujemo Božji glas sasvim jasno, a nekada nam je potreban Eli, svećenik u svetištu Šilu, da nam pomogne razlučiti što nam je činiti.

- Hvala Bogu na svim duhovnicima i poglavarima koji su nas do sada usmjeravali da naše zvanje zrije, a ne gnjije. Molimo Boga i za naše buduće Elije, voditelje i učitelje. 

Jedno je razmatranje bilo i o prvom kralju Šaulu, točnije, o njegovu poigravanju sa zvanjem. Kada je odbio slušati Gospodnji glas u sebi i Božje upute, i to u tri maha, od njega je odstupio dobri Duh, a prišao mu Zli duh pa ga zavodio u stranputice - sve do samoubojstva. Ako ne slušamo Božjega glasa u sebi, doći će neki drugi glasovi koji će nas zavesti u krive strane ovoga svijeta.

- Sv. Misa, ispovijed, časoslov, molitva, razmatranje Svetoga Pisma: evo svakodnevnih orijentira za pomoć da se ne izgubimo.

Razmišljali smo i o Davidovu zvanju i poslanju – motrili njegove uspjehe i lomove. Bog ga izabrao između sedmorice njegove braće. On – najslabiji i najneugledniji – postao kraljem, „po srcu“ Božjem. Ako te Bog izabrao za kralja, Davide, ne znači da možeš raditi što hoćeš i kako naumiš. Ne zaboravi da sve što jesi – Božjim darom jesi, a ne svojim zaslugama. Ako me Bog pozvao u svećenike, nije to mojom zaslugom. Svatko ima svoj put – samo treba njime hoditi onako kako je volja Božja. Davidov nam primjer puno govori. Znao se David i uzoholiti i počiniti svakakvih zlodjela, ali se znao i iskreno poniziti i pokajati pred Bogom. Ovo nam je posvješćenje bilo dobar uvod u sljedeće:

- Protresli smo svoju savjest prema Jobovu ispitu savjesti. Budi iskren prema sebi i prema Bogu, ta znaš da je Njemu sve znano. Nisi gospodar svoga života, ni svoje savjesti. Bog je veći od našega srca! riječ Gospodnja. Ne postižeš svojom snagom ništa dobra, nego milošću Božjom – budi toga svjestan. U dobru se ne ponesi, a u zlu se ne poništi.

Nakon starozavjetnih razmatranja prešli smo na novozavjetna.

Pavlova vjera u Krista hrabri nas i jača. Bog sebi bira svoga najvećeg progonitelja i čini od njega najvećega misionara Crkve. Pavao će nas pratiti i u drugom dijelu duhovnih vježbi, kada budemo razmatrali njegove pastoralne Poslanice Timoteju.

Nakon Pavla gledali smo neke prizore Ivana Krstitelja. Zastali na njegovu zatočeništvu u tamnici. U najtamnijem i najtežem dijelu svoga života Ivan upada u krizu. Ako se Isus u Getsemaniju krvavim znojem znojio, kako ne će Ivan u tamnici vikati Gospodinu: Jesi li ti Mesija? Ivan se izvukao iz krize, jer se Kristu obratio i od njega pomoć zatražio. Ivan je i u tamnici svjetiljka koja svijetli! Dao je Ivan nakon toga i svoj život za Istinu, za Krista. Eto zašto Preteča Mesijin.

- Bit će kriza i u našem životu. Treba biti strpljiv i čekati Isusov odgovor. Tebe, sv. Ivane, molimo da nas zagovaraš u krizama i kušnjama našim, kako bi i naš život bio svjedočanstvo za Krista.  

Četvrtoga dana promatrali smo Petra i njegovo apostolsko zvanje. Koliko je teško sjetiti se onoga Velikosvećeničkog dvorišta i Petrove zataje, toliko je poučno razmatrati susret uskrsloga Isusa i raskajana Petra na obali Genezaretskoga jezera. Tri puta Isus pita Petra ljubi li ga više nego drugi. Isus sve oprašta, Petre, samo budi iskren i ponizan. Zna Gospodin da ga Petar ljubi, zato i gradi Crkvu svoju na njegovoj vjeri dajući mu prvenstvo i vlasti i nauka.

- Moli za nas, sv. Petre, da budemo vjerni Kristu i Crkvi Njegovoj i prvenstvu Tvomu!

Prvi dio vježbi završili smo razmatranjem o Mariji. Ohrabrio nas je događaj u Kani – Marijin zagovor spasio je mladenca od neviđene sramote. Utječemo se Mariji za njezino posredništvo.

- Marijo, Majko naša, zagovaraj nas!

Mostar. Posljednja dva dana naših duhovnih vježbanja, 7. i 8. rujna, proveli smo pred dvjema Pavlovim Poslanicama njegovu učeniku Timoteju.

Dva predivna Pisma - deset poglavlja, deset razmatranja - koja je Pavao uputio svomu prijatelju Timoteju, „sinu u vjeri“, prepuna su praktičnih savjeta, koja vrijede jednako i za naše živote i zvanja. Imperativ za imperativom: čuvaj, budi, kloni se, raspiruj! Kada je Krist u središtu, onda su sva prijateljstva i suradnje blagoslovljene. Dao Bog da i mi budemo ovako vrijedni pomoćnici našim župnicima i župljanima kao što je Timotej bio Pavlu.

- Sv. Pavle i sv. Timoteju, molite za sve nas!

Nakon šest dana duhovnih vježbi, krunice, križnoga puta, razmatranja o biblijskim zvanjima i o Poslanicama Pavlovim, obnovili smo želju za svećeništvom i s pouzdanjem u Boga idemo u službu koju Crkva stavlja pred nas. Svjesni smo da ima još puno toga naučiti i životno iskusiti. Treba se i dalje dati voditi i slušati Božji glas u srcu. Molimo svi Gospodaru žetve za radnike Njegove!

Domagoj Markić

POVEZANI ČLANCI

26. kol 2018
KIUM
15. kol 2018
KIUM
05. kol 2018
L Cvitanović

NAJČITANIJE

26. kol 2018
KIUM
15. kol 2018
KIUM
05. kol 2018
L Cvitanović