Vijesti
26. July 2017.
Foto:
Župa Nevesinje

Filijalnu crkvicu sv. Joakima i sv. Ane, Gospinih roditelja, podignutu 1937. u Ulogu, blagoslovio je biskup Mišić sutradan po Maloj Gospi. U ratu i poraću doživjela oštećenja i pretvorena u skladište. Fra Grga Martić, nevesinjski župnik, popravio ju je 1973. i vratio u život i liturgijsku uporabu. Dočekala je i posljednji rat 1991.-1995. i temeljitu obnovu 2017. pod vodstvom sadašnjega nevesinjskog župnika don Ante Luburića, i Pere Šarića i njegovih radnika iz Mostara. Crkva je temeljito obnovljena i uređena i iznutra i izvana.

Župnik je ove godine pozvao biskupa Ratka Perića da predvodi Misno slavlje, a o slavlju je obavijestio i svećenike župa u kojima sada žive nekadašnji župljani župe Nevesinje ili planištari i njihovi potomci koji su odlazili na Planinu na prostore nevesinjske župe i pomagali bilo darom zemljišta bilo radom na samoj crkvi.

Vrijeme: dok je u Mostaru i dolini Neretve bio prolom oblaka, u Ulogu se tražila hladovina od sunca koje je upeklo s ljetnom temperaturom. Prema onima koji znaju procijeniti  broj naroda, bilo je oko 500 vjernika, koji su došli što autobusima, što osobnim automobilima.

Dvadesetak minuta prije sv. Mise, zakazane u 11.00 sati, hodočasnici su pristupali sakramentu sv. ispovijedi, a župnik je predvodio molitve u čast sv. Ane i sv. Joakima.

U početku Misnoga slavlja don Ante je kratko podsjetio na osamdeset-godišnju povijest crkve, pozdravio biskupa, svećenike, župljane i sve hodočasnike. Oko oltara bila su i dvojica novih bogoslova, Marko i Zvonimir, koji su nedavno maturirali na zadarskoj Nadbiskupskoj gimnaziji.

Među oglasima, koje je na svršetku sv. Mise izrekao, župnik je pozvao vjernike na proslavu Velike Gospe u Nevesinju u nadi da će crkva biti dovršena, u kojoj će biti posvećen oltar.

Nakon sv. Mise čula se mladenačka pjesma pred crkvom, i kolo se zaigralo, a onda se otvorili paketi i boce i nazdravljalo. Najljepše je bilo vidjeti Šutale iz Boljuni koji su na travu postavili pravu siniju i druge domaće izrađevine koje su bile u uporabi u Planini u ono doba: šćemlije, bukare, kotao s ćusegijom i mašama, a onda: sir iz mijeha, domaći pršut, kruh ispod sača, lozovača, vino… Nazdravlje vam bilo kada ste tako uspješno obnovili uspomene planištarskoga života!

Ovdje prenosimo pozdravni govor župnika don Ante Luburića:

Gospodine Biskupe, svećenici koncelebranti, dragi župljani i hodočasnici!

Evo nas i ove godine zajedno, okupljenih uz našega Pastira oko ove crkve, koju naši časni prethodnici prije 80 godina u čast sv. roditelja Ane i Joakima podigoše, da na njihov blagdan Bogu zahvalimo za velika dobročinstva kojima nas u životu obdaruje i da molimo Njegov blagoslov za sve svoje potrebe.

Trojednom Bogu: Ocu, Sinu i Duhu Svetom kao i svetim roditeljima Gospinim, Joakimu i Ani, velika je radost kada se u ljubavi sastajemo da Boga raskajana srca slavimo i Njegove svece častimo, kao što sada i ovdje želimo – čast i hvalu Bogu dati! Neka im je sada na početku liturgijskog slavlja poseban pozdrav i poklon!

Moj pozdrav, osobni i u ime vas okupljenih ide i našem biskupu Ratku, pastiru ove mjesne Crkve. Oče Biskupe, ovdje ste na isti blagdan bili 2009. – prije osam godina. Ovu godinu niste propustili s razloga što želimo obilježiti 80-godina od dovršenja, blagoslova i, vjerojatno, prvoga pohoda jednoga biskupa ovomu mjestu, 9. rujna 1937.

Ulog/Gornja Neretva - Nakon što je na Morinama, 1912. godine, podignuta crkva sv. Ilije, koju je su pod vodstvom župnika fra Ambre Mišetića gradili Jozo i Vidoje Vujinović,[1] rodila se ideja da se i ovdje u Borču, u gornjem toku Neretve, također s većim brojem katolika, izgradi slična crkva. Tako je u selu Klinji, gdje je bilo dosta katoličkoga svijeta, još prije Prvoga svjetskog rata bila određena i lokacija za crkvu - kod same žandarske kasarne.[2] U vlasništvu Katoličke Crkve – s mjestom određenim za gradnju crkve – bila su 4 dunuma zemljišta. Odmah se potom, prema projektu poznatog arhitekta Miroslava F. Loose[3], počelo s radovima na crkvi u čast sv. Petra, uz financijsku pomoć mjesnoga katolika Nikole Vuletića, kneza iz Cerove.[4] Biskupski je ordinarijat iz Mostara pozdravio takvu odluku i najavio blagoslov temeljnoga kamena, a  6. prosinca 1913. izdao i potrebnu dozvolu za gradnju crkve.[5] Međutim, gomile kamena pripremljena za gradnju - zbog početka Prvoga svjetskog rata - ostale su napuštene, a crkva neizgrađena.[6] Ovdašnji katolički puk  nije ni slutio da će proći više od 20 godina da taj dio župe ugleda svoju crkvu. Međutim, po svršetku rata zacrtani je plan preinačen - politika nije dala da se crkva gradi u Klinji![7]

A koliko je u ovome kraju bila brojna katolička zajednica, govori nam i podatak da su godine 1929. ovdašnji katolici, predvođeni Vidom Vuletićem i Stojanom Marićem, predstavnicima 36 katoličkih kućanstava Gornje Neretve, od mjesnoga biskupa zatražili i utemeljenje zasebne župe u koju bi se ubrajala sva naselja Borča (Cerova, Jablanići, Kladovo Polje, Klinja, Kovačići, Obadi, Obalj, Obrnja, Tomišlje, Ulog...), zajedno s mjestom Kalinovikom, u kojem su tada živjele katoličke obitelji Kristović, Mära, Modrijan, Pažin, Vuletić, Woraček, kao i u obližnjem Bukovu Dolu - Krešići i Prkačini.[8]

Zbog nemogućnosti gradnje crkve u Klinji, mjesni su katolici, s crkvenim vlastima, odlučili da se crkva podigne u Ulogu, i to na Lučinama.[9]

Ulog je u to vrijeme bio sjedište kotarske ispostave, s osnovnom školom i žandarskom postajom. I crkva je konačno, za župnikovanja fra Božidara Ćorića (1926.-1938.), god. 1937. Izgrađena ovdje u Ulogu.

Glavni organizator izgradnje ove crkve bio je Ivan Šutalo Bojić, kasniji knez općine.[10] Crkva je posvećena sv. Ani, majci Blažene Djevice Marije[11], za čiju je svetkovinu svake godine u srpnju bilo upriličeno svečano Misno slavlje i okupljanje vjernika sa svih strana. Danas se redovito uz ime sv. Ane spominje i njezin muž sv. Joakim.

Miran život Hrvata katolika na ovim stranama potrajao je nepunih 5 godina. Ovdje su živjele brojne obitelji Baketa, Batina, Bogdanovića,  Konjevoda, Kuzmana, Marčinka, Marića, Papaca, Previšića, Pažina, Raguža, Šutala, Vuletića, kao i obitelji Bilić, Polyak, Klimek, Telar i Valadžić. A već je 1941. počeo Drugi svjetski rat i strašna stradanja zbog kojih u nekim obiteljima nitko nije preživio.

Godina 1942. ubijeno je i nestalo mnogo župljana, među kojima i tek rođena djeca. Mnogi od preživjelih, kao i njihovi potomci, osim u južnim krajevima Hercegovine, raselili su se po svijetu, ali stari kraj, svoju crkvu te groblja i grobišta ne zaboravljaju, o čemu najbolje svjedoči okupljanje svake godine više stotina vjernika i hodočasnika sa svih strana, potomaka spomenutih obitelji.

Uza stradanje katolika, kojih je tih godina u ovom kraju gotovo potpuno nestalo, teško je stradala i crkva sv. Ane, koja je tako stajala do 1973., kada se tadašnji nevesinjski župnik fra Grga Martić zauzeo za njezinu obnovu.[12]

Prije točno 80 godina ondašnji biskup Alojzije Mišić pohodio je Ulog, blagoslovio novosagrađenu crkvu i podijelio sv. krizmu mladeži.[13]

I još je jedna poveznica u pohodima Ulogu ondašnjega i sadašnjega biskupa. I biskup Mišić i sadašnji biskup Perić pohodili su ovo mjesto u svojoj 25. godini biskupske službe.

Ova je dakle godina, oče Biskupe, srebrena-jubilejska Vašega biskupskog služenja Bogu i Crkvi u Hercegovini. Neka zagovorom sv. Ane i sv. Joakima dobri Bog izlijeva svoj obilan blagoslov na Vas i na sve koji su povjereni Vašoj pastirskoj brizi. A ovaj naš rad, dan i događaj neka bude i naš skroman dar Vama u ovoj Vašoj jubilejskoj godini!

Hvala radnicima, predvođenim Perom Šarićem, za njihov trud i proliven znoj u obavljanju poslova: na zvonu i preslici, na krovnom limu, unutarnjoj i vanjskoj fasadi, izmjeni vrata, izradi staze i zaštitna zida oko crkve, izradi vanjskog oltarišta i čišćenju dvorišta. Hvala svima koji su ove radove do sada novčano pomogli i koji to kane učiniti na čast svetih Gospinih Roditelja.

Kao što je Gospa pohrlila iz Nazareta u Gorje Judejsko (usp. Lk 1,39), neka tako i naše djevojke i žene, s mladićima i muževima, hodočaste u ovo Gorje Uloško i dožive uslišanje svojih molitava i zavjeta za sretniju budućnost potomaka!

Oče Biskupe, i ove godine liturgijskom slavlju pridružio se i nemalen broj svećenika, koje bratski pozdravljam:

- don Ivu Šutala, biskupskog vikara za Trebinjsku biskupiju i katedralnoga župnika u Trebinju;

- don Rajka Markovića, župnika i dekana stolačkoga;

- don Vinka Raguža, župnika u Dračevu, neizostavna uloškog hodočasnika;

- don Antuna Pavlovića, župnika i upravitelja svetišta „Kraljice mira“ u Hrasnu;

- don Milenka Krešića, profesora na Teologiji u Sarajevu;

- don Tihomira Šutala, Stočanina, salezijanca;

- don Peru Miličevića, tajnika Biskupova;

- don Iliju Petkovića, ml., katedralnog župnog vikara.

Pozdrav i dobrodošlica i gosp. Draganu Matijeviću, konzulu-savjetniku u Generalnom konzulatu R. Hrvatske u Mostaru.

Uđimo svi zajedno danas u duhu u malu nazaretsku kuću sv. Joakima i Ane, i nastojmo čuti njihovu kćer Mariju dok Anđelu odgovara svoj veliki: „Evo me, Bože, neka mi bude po tvojoj riječi!“

U ovoj sv. Misi molimo:

- za sve današnje hodočasnike, da im Bog usliši njihove nesebične zavjete;

- za sve bračne parove i obitelji naše, da žive po kršćanskim načelima;

- za kršćansku hrabrost i jakost duha i zajedništvo našega naroda:

- da poradimo na istini da nam se u svoj svojoj cjelovitosti otkrije;

- molimo za sve koji u ratnim vremenima na ovim prostorima stradaše;

- molimo i za sve mučitelje da im se Bog u svome milosrđu smiluje.

Evo, oče Biskupe i braćo misnici, samo maloga dijela potreba i nakana za koje želimo Boga moliti u ovoj današnjoj sv. Misi.


[1] Moja Sjećanja (Ilija Martić), Dumo i njegov narod, 1979., str. 29.

[2] J. Papac, Sijećanja i zapažanja iz mog rodnog kraja, u: Vjesnik Župe Hrasno, br. 7, 1968., str. 14.

[3] O Miroslavu F. Loosi vidi: Karlo Drago Miletić, Veliki graditelj Miroslav Loose, Mostar 2001.

[4] ABOM, godište 1913., 8. kolovoza, br. 520

[5] ABOM, godište 1913., 2. prosinca, br. 774

[6] Dumo i njegov narod,  br. 7-1968. i br. 26-1979.

[7] ABOM, godište 1925., 20. siječnja, br. 181, ABOM, godište 1925., 22. lipnja, br. 827

[8] ABOM, godište 1929., 24. siječnja, br. 264

[9] ABOM, godište 1934., 14. rujna, br. 1264

[10] Zapis na spomen-ploči u crkvi u Ulogu

[11] ABOM, godište 1938., 4. ožujka, br. 513.

[12] ABOM, godište 1974., 1. svibnja, br. 425.

[13] Biskup Mišić o pohodu župi Nevesinje, Kronika Biskupije (1912.-1942., I. dio), str. 281-282.

POVEZANI ČLANCI

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić