Vijesti
16. March 2016.
Foto:
nepoznato

Vjerujemo da ni oni koji nastoje ne propustiti ni jedan kulturni događaj u Gradu na Neretvi, posebno u Hrvatskom domu „Herceg Stjepan Kosača“, ne mogu se sjetiti kada je jedan glazbeno-scenski prikaz tako snažno zahvatio cijelu publiku kao u utorak navečer, 15. ožujka 2016.; kada su mnogi ostali pomalo žalosni u vlastitim domovima jer nisu uspjeli doći do dragocjene ulaznice ovoga, kako ga već danima ne samo mediji nego i kulturni i glazbeni znanci i sladokusci nazivaju, povijesnoga čina. Ovim ne želimo reći da obale Neretve, ljudi i kultura, ne pamte i veća djela u kulturnom svijetu dokazanih tema i izvođača. No, praizvedba prve hrvatske opere s ovih prostora „Diva“ uistinu zaslužuje epitet povijesna. I ne samo po povijesnosti teme koju je ovaj glazbeno-scenski izričaj uprisutnio. Povijesna je i po svojim stvarateljima i izvođačima. Uz veliku zahvalu svima sa strane koji su dali svoj doprinos, ovo je ipak, kako u stvaranju tako i izvedbi, plod domaćega duha i sluha, dara i rada, žrtve i odricanja, entuzijazma i ljubavi.

Tekst – libreto o našoj Divi,  koji je dospio u ruke vrsna i prokušana glazbenika mo don Dragana Filipovića, dijecezanskoga svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije - koji je mnoga glazbena ostvarenja unio u svoju bibliografiju, a između kojih izdvajamo oratorije: Drugo uskrsnuće, Mojsije, Dona eis requiem, Galiotova pesan, Miserere nobis, Via Crucis - sada već davne 2004. napisao je fra Ante Marić, hercegovački franjevac, te  2005. objavio u „Vitku“, časopisu Matice hrvatske ogranak Široki Brijeg. Inspiraciju su mu bila brojna „hodočašćenja“ na Divin grob u Vran planinu - na Kedžaru i česta vraćanja „Djevojačkom grobu“ Ćire Truhelke. Sve u knjizi zapisano utemeljeno je na svjedočanstvu onoga na čijim je rukama Diva nakon ranjavanja preminula – njezina kuma Arslan-age. Fra Ante je ovom povijesnom događaju dodao i onu literarno-pjesničku – ne fikcijsku – slobodu,  u kojoj je snažno naglasio vjeru hercegovačkoga puka, njegove radosti i tjeskobe, postojanost i nepokolebljivost, snagu Davida pred golemim kao Vran Golijatom – Otomanskim carstvom. Golijat je pao a Vran je ostao a u njemu grob Dive koji i danas mnoge privlači, a po operi je sišao u srce Hercegovine - u Mostar i prenio poruku: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti“ (Lk 9,24).

Don Dragan se s ovim tekstom intenzivno družio punih osam mjeseci. A onda je o Maloj Gospi prošle godine svečano - „urbi et orbi“ - objavio: „Diva je gotova“. Prva je hercegovačka opera uglazbljena. Predstavljanje opere u galeriji Hrvatskoga doma Kosača označio je početak intenzivna rada na onome što je u dvije premijerne izvedbe u dvije uzastopne večeri u Mostaru zahvatilo mnoga srca. Pod don Draganovim umjetničkim vodstvom na projektu je radilo ukupno 155 osoba od čega 115 pjevača, članova Akademskoga zbora „Pro musica“ i Akademskoga pjevačkog zbora Sveučilišta u Mostaru, ženske klape Drača te solisti, mahom članovi spomenutih zborova i klape, ali i već renomirani: Davor Radić, prvak opere HNK u Zagrebu, i Monija Jarak, koncertna umjetnica i profesorica u Glazbenoj školi Ivana Plemenitoga Zajca u Mostaru. Aranžman je potpisao Fedor Vrtačnik, a scenskom je izvedbom ravnala Jasna Žarić. Dubrovačkim simfoničarima i Komornim sastavom Simfonijskog orkestra Mostar dirigirali su Domeniko Briški i Mladen Tarbuk. Veliko finale: O Dive, Dive Grabovčeva, Dive, Dive Grabovčeva, Dive. O, moli za nas grješnike. O, moli za nas, o, moli za nas, Dive, Dive!, kao i cijela izvedba nagrađena je desetminutnim neprekinutim pljeskom. Bilo Bogu na slavu, a autorima teksta i glazbe, izvođačima i svima koji su se utkali u ovo velebno djelo, ljudsko priznanje i zahvala.

Osobni osvrt

Ostavljajući stručnoj kritici da dade umjetnički sud, oslobađajući se i lokalpatriotske nekritičnosti u kojoj se eventualni nedostatci ne primjećuju i sve glorificira, želim prenijeti onaj osjećaj koji me je za vrijeme izvedbe prožimao, a to je: Hrvati Hercegovine od danas i na polju glazbene kulture, u jednom od njezina najzahtjevnijeg dijela - operi, nisu samo puki potrošači „tuđe“ kulturne baštine koju su sposobni s vremena na vrijeme uvesti i honorirati. Oni su stvaratelji. Operom Diva daju doprinos hrvatskoj i, nadamo se, svjetskoj kulturnoj baštini. I to kulturi utemeljenoj na religioznom kultu, tom pobjedničkom susretu Boga i čovjeka. A odgovor Dive i djevojaka na prijetnju nemilosrdnoga Džafer-bega: „Kolac odoh spremit' da se naučite redu!“ popratio sam molitvom da raspjevanoj mladeži, i po njoj svima do kojih ova poruka dopre, bude životni moto: „Ja sam tvoja, Bože, cijelim svojim tijelom! Vjera naša živi bezbroj ljet'! Sveta nam je, za nju nam je mrijet'! Sto smo puta za nju život dali! Opet ćemo, život dati i ostati s njom! Naša Diva, naša mučenica. Zablistala svojom žrtvom časno. Podarila Bogu rodu svome, uzor častan, primjer divan, ostat za na vijek.“

Don Željko Majić     

Preuzeto: cnak.ba

POVEZANI ČLANCI

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić
15. kol 2017
Biskup Ratko Perić