Vijesti
31. July 2017.
Foto:
Arhivski snimak

Dana 7. srpnja 2017. bogoslov Mostarsko-duvanjske biskupije Josip Radoš diplomirao je s katehetskom temom „Odgojna zadaća i ostvarenje kateheze prvopričesnika“ na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Josip je prošle 2016. godine završio s diplomom petogodišnji Teološko-katehetski institut u Mostaru, kojemu je 22. veljače ove godine i Kongregacija za katolički odgoj Svete Stolice u Rimu odobrila Statute kao pridruženoj ustanovi Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu. Osjetivši u sebi želju za svećeništvom, Josip  se javio biskupu Ratku Periću koji ga je primio u bogosloviju i poslao u Zagreb na Jordanovac. Institut u Zagrebu priznao mu je predmete, ocjene i samu diplomu u Mostaru, odredivši mu da posluša i polaže nekoliko predmeta radi upotpunjenja studija. Tako je prof. dr. Beata Prkačin, uršulinka, prihvatila Josipov diplomski rad koji je on bio izradio pod vodstvom dr. Ante Pavlovića, predstojnika mostarskoga Instituta. Zagrebački isusovački Institut afilijiran je Papinskomu sveučilištu Gregorijani.      

U Radoševoj diplomskoj radnji, nakon uvoda (str. 1-2), slijede četiri dijela teme razrađene na više od 50 stranica s oko 65 bilježaka znanstvenoga aparata. 

1. - U prvom poglavlju pod naslovom „Crkvena zajednica, odgoj u vjeri i kateheza prvopričesnika“ (str. 3-19) govor je o važnosti župne kateheze u pripremi za sakramente pomirenja i Prve svete Pričesti. Zatim o odgojnim naglascima i zadaći kateheze prvopričesnika, o mjestu, odgovornosti i zadaći obitelji i župne zajednice u njezinu konkretnu provođenju, o odnosu i poveznici župne kateheze i školskoga vjeronauka u ostvarenju vjerskih odgojno-obrazovnih ciljeva kateheze prvopričesnika te, konačno, o uključenosti provoditelja kateheze na razini škole i župe. Sve u svjetlu službenih planova i programa župne kateheze i školskoga vjeronauka u Bosni i Hercegovini te uputa i smjernica mjesne Crkve.

 2. - U drugom poglavlju naslovljenu „Razvojna obilježja i duhovno-moralno dozrijevanje djece prvopričesničke dobi“ (str. 20-30), riječ je o razvojnim obilježjima prvopričesničke dobi. Naglasak se stavlja na razvojne vidove, obilježja i sposobnosti dječje dobi u psihofizičkom, moralnom i duhovno-religioznom pogledu. Duševne sposobnosti djece povezuju se s temeljnim ciljevima, zadaćama i sadržajima kateheze prvopričesnika. Tako se mogu odrediti vjerski odgojni dosezi i postignuća koja su karakteristična za tu dob, i pobliže promotriti je li i koliko kateheza prvopričesnika, u konkretnoj prvopričesničkoj skupini, odgovorila na neke postavljene ciljeve i zadaće.

 3. - U trećem poglavlju „Istraživanje odgojnih postignuća prvopričesnika“ (str. 31-33) izdvojene su i naznačene, u obliku pretpostavke, neke osnovne odgojne zadaće i vjerski odgojni ciljevi kateheze prvopričesnika u svjetlu predstavljenih ciljeva i sadržaja vjerskoga odgoja prvopričesnika u postojećim planovima i programima župne kateheze i školskoga vjeronauka. Definiran je središnji cilj istraživanja, odnosno koliko različiti faktori (obitelj, vršnjaci, vjerski odgojni rad) utječu na shvaćanje same potrebe primanja i slavljenja sakramenata Prve pričesti. Isto tako kako djeca doživljavaju katehetsku pripremu i usvajaju neke osnovne sadržaje sakramenata pomirenja i Euharistije koji se ostvaruju u župnoj katehezi prvopričesnika. Izdvojena su i neka temeljna očekivanja, povezana s deset anketnih pitanja, o pohađanju i motivaciji djece u pristupanju sakramentu Prve pričesti, o usvojenim sadržajima i stajalištima povezanima s konkretnim životom i vjerskom praksom djece te dobi. Kao sudionici ovoga istraživanja ispitano je 100 prvopričesnika (50 prvopričesnica i 50 prvopričesnika) u školskoj i vjeronaučnoj 2015./2016. godini s područja grada Mostara (prvopričesnici četiriju mostarskih škola koji dolaze iz pet mostarskih župa).

4. U četvrtom poglavlju „Rezultati i analiza odgojnih postignuća“ (str. 34-43) predstavljene su i naznačene vjersko-odgojne pretpostavke s obzirom na pripremu i primanje sakramenata sv. ispovijedi i Euharistije te donesena neka pitanja, rezultati istraživanja, njihova kratka analiza i naglasci postignuti u provedenu istraživanju među prvopričesnicima. I sve je skupljeno u Opći zaključak (str. 44). Literatura obuhvaća pet stranica (45-49).

___________

Josip je rođen u Tomislavgradu, 27. veljače 1992. u obitelji od petero djece. Otac mu je Ivan, sada već pokojni, i majka Iva r. Milić. Završivši Osmogodišnju školu te četverogodišnju Srednju strukovnu - obrtničku školu, 2010. godine, 2011. upisao se na Teološko-katehetski institut u Mostaru, gdje je u redovitu petogodišnjem studiju odslušao i položio sve ispite, postigavši  diplomu iz kateheze. Biskup ga je Ratko u listopadu prošle godine poslao u Zagreb na Filozofsko-teološki institut s boravkom u isusovačkom Kolegiju na Jordanovcu, gdje studira nekoliko hercegovačkih bogoslova. Jedan kandidat koji se ovako javi u svećeničko zvanje, ionako je kanonski dužan provesti posljednju godinu u bogosloviji. Na svoje pisane molbe biskupu Josip je primljen među kandidate za đakonat i prezbiterat Mostarsko-duvanjske biskupije, 29. prosinca prošle godine; podijeljena mu je liturgijska služba lektorata, 18. travnja 2017. i liturgijska služba akolitata, 22. lipnja ove godine, sve u Mostaru. Josip, nakon mostarske i zagrebačke diplome, koju mu potvrđuje i Gregorijana, očekuje raspored za praktičnu „pastoralnu godinu“ na župi, gdje će se, bude li volja Božja, moći pripremati za primanje sakramenta reda đakonata. Bilo s Božjim blagoslovom!  

POVEZANI ČLANCI