Hercegovački slučaj
05. April 2017.
Foto:
Arhivski snimak

Nema spomena, 1899. U Deciziji Svete Stolice iz 1899. godine, kada je odlučena raspodjela župa između dva klera, Grljevići[1] nisu spomenuti kao buduća župa koja se ima osnovati.

Osnivanje župe, 1919. Umjesto da osniva one župe koje su navedene u Deciziji, i da ih povjerava dijecezanskim svećenicima Mostarsko-duvanjske biskupije, biskup Alojzije Mišić osnovao je 12. listopada 1919. novu župu odvajajući od susjednih župa neka sela: od Ružića Borajnu, od Čerina Lipno, od Rasna Grljeviće, gdje je odredio sjedište novomu župniku. Fra Karlo Grbavac, prvi župnik, najprije se nastanio u privatnoj kući Mate Rozića, zatim u kući Joze Kordića.

Zaštitnik. Novu je župu biskup stavio pod naslov sv. Josipa.

Nova je župa – dijecezanska. A u ono vrijeme, kada je župa Grljevići osnovana, vrijedio je Kodeks kanonskoga prava iz 1917. godine, koji propisuje: „Odijeljena župa koja pravno pripada nekoj redovničkoj zajednici, kao trajna vikarija ili novopodignuta župa nije redovnička".[2] Biskup s njom slobodno raspolaže, tj. po sebi je dijecezanska.

Da su tako razumjeli i franjevački biskup i oci franjevci, vidljivo je iz njihovih molbi 1922. i 1923. gdje se traži da se i ta župa vrati u krilo Provincije, što je i privremeno odobreno, tj. „ad nutum S. Sedis“ (dok Sveta Stolica drukčije ne odluči).

Župna kuća. Godine 1923. župnik je fra Karlo podigao prostranu župnu kuću koja je koštala 165.000 dinara: biskup je dao 1.500, Franjevačka provincija 25.000, župnik ušteđevinom 30.000, a ostalo, više od polovice, sa svom građom, „dao je narod“.[3]

Kapelica. Župnici nisu gradili novu crkvu, zadovoljili su se ovećom kapelicom, koja rezultira kao postojeća, 1933. godine.[4]

Dekret Kongregacije, 1967. Sveta je Stolica u studenome 1967. godine odlučila da se župa Grljevići, zajedno s četiri ostale župe spomenute u Deciziji 1899., preda na slobodno raspolaganje biskupu, 12. svibnja 1968.[5]

Mirna primopredaja, 1968. U župi Grljevići župnik franjevac, fra Anđeo Herceg,  poslije pučke mise pitao je ljude što će s ključevima i crkvenim novcem. Jedan je od nazočnih odgovorio: „Kako si ih ti primio od onoga tko ih je dao, tako i ti podaj onomu koji dođe iza tebe!“ Tako je župnik predao ključeve humačkomu dekanu fra Umbertu Lončaru, a ovaj sutradan novomu župniku don Pavi Filipoviću iz dijecezanskoga klera.[6] Ta je župa mirno i kanonski posve uredno predana. Kamo sreće da su i ostale župe, koje su bile u pitanju, bile predane na sličan način. Ne bi bilo ni "hercegovačkoga pitanja" ni "hercegovačkoga slučaja".

Nova župna crkva, 1969-1970. Novoimenovani župnik don Pavo Filipović podigao je s narodom novu crkvu, u kojoj je služena prva sv. Misa 30. studenoga 1969. Crkvu je blagoslovio biskup Petar Čule, 9. kolovoza 1970. stavljajući je pod zaštitu sv. Josipa Radnika.

Filijalna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Lipnu, izgrađena 1971.-1972.

Filijalna crkva sv. Petra i Pavla u Borajni, izgrađena 1995.

Kapelice u groblju u Grljevićima u čast sv. Josipa.
Kapelica u groblju u Lipnu u čst sv. Stjepana Prvomučenika.

Posljedice ratova:

U prrvom svjetskom ratu (1914.-1918.), glad i druge nedaće oduzele su 56 života.

U drugom svjetskom ratu (1941.-1945.) usmrćeno je 171 osoba.

U domovinskom ratu (1991.-1995. poginula su dvije osobe.

Broj katoličkih obitelji i vjernika:

1920.: u 145 obitelji: 1480 župljana

1940.: u 199 obitelji: 1872 (najviši dosegnuti broj)

1870.: u 224 obitelji: 1460 (najviši dosegnuti broj obitelji

2001.: u 211 obitelji: 965 vjernika

2008.: u 202 obitelji: 930 vjernika

Župnici:

fra Karlo Grbavac: 1919.-1929.

fra Filip Bebek: 1929.-1940.

fra Ratimir Kordić: 1941.-1944.

fra Jure Zlopaša: 1944.-1947.

fra Tomo Zubac: 1947.-1951.

fra Svetozar Petric: 1951.-1952.

fra Zdravko Zovko: 1952.-1955.

fra Vojislav Mikulić: 1955.-1960.

fra Anđeo Herceg: 1960.-1968.

don Pavao Filipović: 1968.-1982.

don Bariša Čarapina: 1982.-1996.

don Stjepan Ravlić: 1996.-1998.

don Tomislav Majić: od 1998.

Duhovni pomoćnici:

don Mato Puljić: 1975.-1976.

don Ivica Puljić: 1976.-1978.

don Blaž Ivanda: 1979.-1980.

don Stjepan Ravlić: 1980.-1981.

don Ilija Petković: 1981.-1983.

don Nedjeljko Krešić: 1983.-1984.

don Anđelko Planinić: 1984.-1988.

Duhovna zvanja

Iz župe potječu ovi svećenici, redovnici i redovnice
 (ne navodimo one koji su odustali):

Brkić fra Marijan (Jakov), 1912.-1988. (Lipno) [7]

Ćorić fra Božidar (Jerko), 1897.-1964. (L.)

Ćorić fra Didak (Jure), 1909.- 1989. (L.)

Ćorić fra Mutimir (Slavko), 1910.-1997. (L.)

Kordić don Ivan, stariji: 1923.-2001. (G.)

Kordić don Ivan, mlađi, 1956.- (Grljevići)

Kordić don Stipe: 1940.- (G.)

Kordić fra Lucijan (Ante), 1914.-1993. (G.)

Kordić fra Predrag (Tadija), 1915-1996. (G.)

Kordić fra Bosiljko: 1918.-1947. (G.)

Kordić fra Augustin (Zdravko), konventualac, 1939.- (G.)

Kraljević fra Krsto (Nikola), 1895.-1945. (G.)

Paponja fra Fabijan (Jakov), 1897.-1945. (L.)

Radišić don Cvitan, 1911.-1997. (G.)

Radišić don Tomislav, 1930.- (G.)

Radišić don Jozo, 1933 – 2000. (G.)

Radišić fra Rajko (Stanko), 1909.-1986. (G.)

Radišić fra Franjo Ksaver (Lovro), 1913.-1980. (G.)

Raspudić Fra Bruno, 1897.-1924. (Lipno)Raspudić fra Gracijan, 1911.-1989. (L.)

Raspudić fra Bruno (Grgo), 1917.- (L.)

Šimić o. Jozo, dominikanac, 1939.- (G.)

Zadro fra Željko (Ante), 1914.-1967. (G.)

Zubac fra Marijan (Tadija), 1897.-1977. (G.)

Kordić fra Fabijan (Jozo), laik, 1895.-1945. (G.)

Redovnice:

Miletić Valentina, franjevka, 1883.-1978.

Kraljević Nedjeljka (Ruža), milosrdnica: 1952.-

Leko Dobrila (Blagica), franjevka: 1934.-

Marinčić Marina (Luca), franjevka: 1920.-

Marinčić Rozalija (Ruža), milosrdnica: 1944.-

Šaravanja Irena (Fanika), milosrdnica: 1944.-

Zadro Lidija (Mara), službenica milosrđa: 1944.-

--------------------------------

 

[1] O mjestu vidi: A. Kordić, “Grljevići u davno doba”, u: Kršni zavičaj, 35-2002., str. 34-47.

[2] Can. 1427, 5: “Divisa paroecia quae ad aliquam religionem iure spectat, vicaria perpetua aut paroecia noviter erecta non est religiosa...".

[3] Schematismus Almae Missionariae Provinciae Ordinis Fratrum Minorum in Hercegovina ad annum Jubilarem Christi Redemptoris 1933 = Šematizam Slavne misijske provincije Reda Manje braće u Hercegovini, Sarajevo, 1933., str. 100.

[4] Šematizam, str. 100: „Župnu crkvu još nema, nego samo pristojnu kapelicu i jedno brončano zvono.“

[5] Dekret Svete kongregacije za širenje vjere, br. 604/67., od 13. studenoga 1967., određuje da se predaju župe: Crnač, Grljevići, Grude, Mostarski Gradac, Blizanci-Gradac. Vidi M. Perić, Hercegovačka afera, str. 368.

[6] Hercegovačka afera, str. 133 i 274.

[7] O svećenicima rodom iz Lipna vidi opširnije prikaze u monografiji T. Ćorića, Lipno, Zagreb, 2008., str. 124-135.

POVEZANI ČLANCI

16. svibnja 2017
KIUM
13. svibnja 2017
KIUM

NAJČITANIJE

16. svibnja 2017
KIUM
13. svibnja 2017
KIUM