Vijesti
26. December 2020.
Foto:
Kium

Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanski i Hvarski, msgr. Petar Palć, slavio je sv. Misu Polnoćku u mostarskoj katedrali, 24. prosinca 2020. s početkom u 20 sati.

Uz biskupa su suslavili don Luka Pavlović, katedralni župnik i dekan, don Domagoj Markić, biskupov tajnik, don Davor Berezovski i don Josip Radoš, župni vikari, don Radoslav Zovko, bolnički kapelan, a u liturgiji je asistirao đakon Branimir Bevanda.

Na misnom slavlju su bili nazočni otac Radivoje Krulj, paroh u Mostaru i starješina Saborne crkve i Arhijerejski zamjenik Episkopa i otac Mladen Čalija, starješina sabornog grama u Nevesinju.

Homiliju biskupa Petra donosimo u cijelosti:

Draga braćo svećenici,

sestre redovnice,

braćo i sestre!

1. Kao što su one svete noći kad je Bog rođen, pastiri jedni druge ohrabrivali i pozivali: Hajdemo do Betlehema!, i ja sve vas želim pozvati da večeras pođemo do Betlehema. A gdje je taj Betlehem? Pronađimo ga u susretu s Božjom Riječju, u slušanju i razmatranju riječi Svetoga Pisma i nadasve u trenutku blagovanja euharistije, Tijela Kristova. Pronađimo ga u sebi i u bližnjemu.

Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku: onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.“ (Iz 9,1)To je obećanje koje je prorok Izaija Božjem narodu Izraelu objavio prije više od dva i pol tisućljeća.

Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spa­sitelj, Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novo­rođenče povijeno gdje leži u jaslama“ (Lk 2, 10-12), tako su anđeli prije malo više od dvije tisuće godina objavili poruku preko pastira svim ljudima i narodima.

Svake godine naša čežnja "traži" u ovoj svetoj noći posebne zvukove i tonove, drugu glazbu, nove riječi i slike, posebne mirise i druge osjećaje nego inače. Ova noć bi nam doista trebala biti "sveta", a ne svakodnevna, i trebala bi nam dati snagu i osvijetliti našu svakodnevnu tamu.

2. Međutim, čini se da uvijek iznova doživljavamo i osjećamo tamu u svom životu i u svom svijetu. I ponovno, možda ove godine u ovoj pandemiji posebno, u odricanju od onoga što je osobito svojstveno nama ljudima, od bliskosti, dodira, zagrljaja, poljupca, čeznemo za velikom svjetlošću koja se probija kroz ovu tamu. Kako uranjamo u ovu svetu noć ta se čežnja danas pojačava.

Za vrijeme prvog svjetskog rata, 1914. godine, upravo na ovu večer, vojnici zaraćenih strana Njemačkog Carstva i Ujedinjenog Kraljevstva, odložili su svoje oružje i jedni i drugi iz svojih rovova zapjevali poznatu pjesmu: Tiha noć, sveta noć! Ova bi se noć, braćo i sestre, trebala razlikovati od svih drugih noći. Međutim, mnogi će, nažalost, među nama u ovoj noći vidjeti doista samo tamu: bolesnici u bolnicama, liječnici i bolničko osoblje koji daju posljednje atome snage kako bi pomogli drugima, rastavljene obitelji, obitelji u svađi i nezdravim odnosima, mladi bez posla i perspektive, oni koji su tijekom ove godine, iz različitih razloga, izgubili dragoga člana svoje obitelji, oni koji danas iz bilo kojega razloga pate i nemaju mira.

Ali, "nesreća" nije posljednja riječ za proroka Izaiju. Posljednju riječ ima Bog, koji se ne skriva zauvijek od svog naroda. „Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku!“ Put kroz teškoće i smrt, kroz rat i nasilje, kroz krhke i narušene međuljudske odnose, kroz osjećaj udaljenosti od Boga i sumnju u vjeru, dobiva novu nadu, novi smjer i novo povjerenje u Boga kroz svjetlost veliku.

Za proroka Izaiju "svjetlost velika" bilo je nešto puno više od apstraktne misli ili simboličke slike. Izaija već povezuje "svjetlost veliku" s osobom, s novim vladarom na Davidovu prijestolju: "Jer dijete nam se rodilo" (Iz 9,5). Rođenjem Kneza mira, kojega je Bog najavio, neće se dogoditi samo promjena vladara, već i promjena u vrsti vladavine.

Uzdajući se u svjetlo ovoga Djeteta i vjerujući njemu, ljudi doživljavaju prekrasne savjete u životnim krizama koje se čine bezizlaznima, ljudi doživljavaju Boga kao svoga spasitelja u prijeko potrebnoj situaciji, ljudi ne očajavaju u prolaznosti svega zemaljskog, ljudi se opiru nepravdi i nasilju.

"Svjetlost velika" postala je metafora Isusa Krista u prvoj kršćanskoj zajednici: u Isusu Kristu nebesko svjetlo svijetli u svoj tami ovoga svijeta. U svjetlu Isusa Krista svi ljudi mogu prepoznati i iskusiti samoga Boga.

3. „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spa­sitelj, Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novo­rođenče povijeno gdje leži u jaslama.“ (Lk 2, 10-12)

Ova anđeoska poruka svete noći prije više od dva tisućljeća odnosi se i na nas danas, draga braćo i sestre!

To jest i ostaje istina, čak i ako sveta noć u to vrijeme nije oslobodila ljudski život i svijet od svake tame. I danas čujemo plač i tugu nevinih, strah ugroženih, zveckanje oružja, prijetnje pravednicima.

Isus Krist nama ljudima nije obećao kraj svake tame, ali svojim je životom, smrću i uskrsnućem posvjedočio: Bog ne ostavlja ljude same u tami njihova života, čak ni u tami smrti. Bog nam prašta i pomiruje nas sa sobom, tako da se mi - sigurni u njegovu blizinu i ljubav - možemo zauzeti za mir i pravdu u našem svijetu. Ovo se božićno svjetlo otkriva na ovom svijetu samo u skladnosti jaslica i križa. U ovom je skladu, međutim, ovo svjetlo u stanju obasjati svu tamu ovoga svijeta.

4. Velika radost trebala bi pokretati naša srca danas i svaki dan. Velika radost zbog svjetlosti koja je na zemlju došla u Isusu Kristu. U našoj Božićnoj pjesmi pjevamo: Dobre volje svaka duša, grijeha neka već ne kuša. Nego hvali diči Boga, što je posl'o Sinka svoga.“

Poruka Božića zapravo želi promijeniti svijet, ne silovito i glasno, nego tiho i neprimjetno. Upravo onako kako se dogodio i Božji dolazak u naš svijet u Isusu iz Nazareta. Poruka Božića želi promijeniti i Crkvu, jer i Crkva uvijek treba promjenu. Ali božićna poruka prvo želi promijeniti nas, tebe i mene. Nakon uskrsnuća učenici su prepoznali istinsku bit Mesije. Jednostavan, malen i ponizan među ljudima - to je Mesija, to je Bog, takvi bismo trebali i mi sami postati.

Dijete je rođeno u jaslama. Spasenje nam dolazi po bliskom i prisnom kontaktu i pogledu na onoga koji nas gleda odozdo. Takav je naš Bog. Ne gleda nas s visoka, nego bezazlenim pogledom djeteta. U Djetetu je novi početak. Tamo gdje dijete dođe u obitelj, mijenja se struktura odnosa, tamo mogu nastati nove stvari.

Večeras slavimo upravo tu novost života, da možemo početi ispočetka. Ljubav se događa i raste u najsiromašnijim uvjetima u Betlehemu. Kad se večeras vratite kućama, dobro pogledajte što to kod kuće, u vašoj obitelji može biti novo među vama.

Svetu obitelj naći ćete kod kuće u međusobnoj ljubavi, u solidarnosti sa svima koji se dolaze pokloniti Djetetu u jaslama.  

Unatoč uvjetima i okolnostima, Božić se događa. Dopustimo mu i mi da se u nama dogodi i slavimo i živimo ljubav. Amen.

POVEZANI ČLANCI

16. sij 2021
Vijeće HBK za ekumenizam

NAJČITANIJE

16. sij 2021
Vijeće HBK za ekumenizam