Vijesti
03. January 2020.
Foto:
Kium

Bjelopoljski „Emaus“, duhovni-obrazovni centar Biskupijskoga caritasa krasi prostrana kapelica s mozaikom Kristova uzašašća na nebo. Čapljinsku „Betaniju“ uljepšava molitveno-liturgijski prostor sv. Franje Asiškoga. Rehabilitacijski centar „Sveta Obitelj“ lako prilagodi zajednički prostor i okupi sve korisnike i njihove posjetitelje na sv. Misu nedjeljom. Ravnatelj Caritasa don Željko Majić u središnjoj Caritasovoj trokatnoj ustanovi u Mostaru, Zagrebačka 5A, prilagodio je kod glavnoga ulaza jednu prostoriju za kućnu kapelicu. Nabavio oltar, svetohranište, čitaonik, više stolica, s prostorom sakristije. I pozvao biskupa Ratka, predsjednika Caritasa, da kapelicu blagoslovi i stavi u molitvenu uporabu. Okupljenim djelatnicima Caritasa najavio je da bi se svakoga petka slavila sv. Misa u kapelici a svakodnevno je otvorena za osobnu molitvu, pohod Presvetomu, duhovno razmišljanje u slobodno vrijeme.

Biskup je 3. siječnja 2020. u početku sv. Mise izmolio blagoslovnu molitvu nad vodom i zazvao Božji blagoslov na sudionike i kapelicu a prije prikazanja darova blagoslovio je tvrdi drveni oltar.

Kapelica je namijenjena u čast sv. Stjepana, prvođakona i prvomučenika, o kojem je biskup progovorio nekoliko riječi. Prije izbora Sedmorice đakona u prvoj apostolskoj zajednici Petar je apostol obrazložio da oni, Apostoli, ne mogu ostaviti molitvu i sakramente po strani i služiti kod stolova pa je zaželio da sam narod predloži kršćanske muževe na dobru glasu i pune Duha Božjega da ih Apostoli zađakone za posluživanje kod stolova i za sve druge karitativne djelatnosti i potrebe. „Ja bih Stephanosa“, zaviče jedan dječak, „jer nam on uvijek donese kruha“. „I ja bih Stephanosa koji nas uvijek posjećuje i nikada ne dolazi praznih ruku“, dočeka jedna starija žena. Raširio se po gradu dobar glas o Stjepanu kojega ljudi poznaju, pozdravljaju i kršćanski vole. I  jednodušno ga izabraše za sveti red đakonata. Tako za njim drugu šestoricu sve samih religioznih židova-kršćana: Filipa, Prohora i Nikanora, te Timona, Parmena i posljednjega Nikolu koji je bio iz raseljeništva, iz nežidovskoga svijeta. Svi su se odlikovali poštovanjem prema imovini, protiv svake krađe, i ljubavlju prema istini, protiv svake laži. Na te dvije Božje zapovijedi i zabrane - Ne kradi! i Ne laži! - osjetljiv je sav svijet, i kršćanski i nekršćanski. Tako su se Apostoli dali na propovijedanje Božje Riječi i dijeljenje svetih sakramenata, a Đakoni zasukali rukave i raznosili hranu, odjeću, obuću, lijekove potrebnicima koji su se za to javljali Apostolskomu caritasu u Jeruzalemu i njegovu voditelju prvaku Petru.

Željeli bismo, nastavio je biskup, da i naših više od stotinu karitasovih djelatnika bude uvijek iskreno nadahnuto kršćanskom ljubavlju prema istini i poštovanjem prema imovini:

- u povezivanju središnjega Caritasa sa župnim caritasima po hercegovačkim biskupijama;

- u raznošenju egzistencijalnih potrepština po Gradu i Hercegovini;

- osobito u posluživanju lijekova bolesnima i nemoćnima;

- u čuvanju, odrastanju i odgoju vrtićke dječice;

- u vršenju patronažne službe, koja ponovo oživljuje,  

- u njezi „terminalnih“ bolesnika i molitvenoj pratnji na rastanku s ovoga svijeta;

- u pomoći nemoćnima, starijima i mlađima, motreći u svakome od njih lik Isusa koji se poistovjetio sa svakim ljudskim stvorenjem. I što god učinimo dobra njima, učinili smo Isusu, i što god ne učinimo dobra njima, nismo učinili ni Isusu Kristu.

Biskup je na kraju ostavio u kapelici knjigu „Znamenita imena iz apostolskih vremena“, imena odreda vrsnih djelatnika karitativne pomoći, iz kojih su se u apostolsko doba razvili veliki crkveni i svetački likovi kao što su apostolski muževi Barnaba i Silvan, evanđeoski pisci Marko i Luka, Pavlovi učenici Timotej, biskup u Efezu, i Tit, biskup na Kreti, Epafra i Epafrodit, Onezifor i Onezim, Lidija Tijatirka i Priscila Akvilina supruga itd., koji su svim svojim bićem, znanjem i imanjem bili u službi prvotne Crkve po raznim gradovima Rimskoga Carstva. Potaknuo je sve djelatnice i djelatnike na trenutak sabranosti, na stranicu duhovnoga štiva, na kratak pohod Presvetomu u kapelici. Tko ima vremena za Boga, to je zreo vjernik, kršćanin! 

Nakon jutarnjega zalogaja i kave u društvu s don Radom Zovkom, bolničkim kapelanom, zahvalivši kuharici Ljilji, don Željko je poveo biskupa u kratak posjet pojedinim uredima u zgradi. Pozdravio je Dunju u računovodstvu, Dariju u uredu za povezivanje sa župnim caritasima, Dijanu u protokolu i arhivu, Anitu u projektu YourJob (Kako do posla?), Zrinku u uredu skrbi i za emigrante, recepcionarku Zoru koja prima sve vrste molbi i potrebnike ne otpušta prazne.

Biskup je svima zaželio obilje Božje milosti i blagoslova u ovoj 2020. godini.

POVEZANI ČLANCI

16. sij 2021
Vijeće HBK za ekumenizam

NAJČITANIJE

16. sij 2021
Vijeće HBK za ekumenizam