Propovijed
26. July 2017.
Foto:
Župa Nevesinje

U Ulogu, nevesinjskoj filijali, na svetkovinu svete Ane i svetoga Joakima, roditelja Blažene Gospe, u srijedu, 26. srpnja 2017. slavljena je sv. Euharistijska žrtva koju je predvodio biskup Ratko Perić i izgovorio ovu propovijed:  

Slava i dika Trojedinom Bogu na visinama!

Iskren čin štovanja Gospinim roditeljima sv. Ani i sv. Joakimu, napose naše nadštovanje najuzvišenijoj između svih žena, svetaca i svetica i anđela Božjih, Blaženoj Djevici Mariji, Majci Isusovoj!

Dragi župniče don Ante, braćo sumisnici, bogoljubni hodočasnici, štovatelji sv. Ane i sv. Joakima!

U Kronici Biskupije, str. 282-282a, biskup Alojzije Mišić ostavio nam je ovu bilješku koju ovdje prilagođujemo:

U Ulogu, 9. rujna 1937., blagoslovio sam solidno novosagrađenu katoličku crkvu. Duga oko 15 metara, široka 7. Solidno od kamena. Pravoslavna je crkva na jednom brijegu, s lijeve strane Neretve, isto i muslimanska džamija. Katolička je crkva napravljena na desnoj strani Neretve naspram pravoslavnoj, na poravanku većega brda. Iza sv. Mise i blagoslova crkvice bio je zajednički objed na travi. Kod objeda bilo nas je sigurno 200 duša - Uložana. Kod objeda bilo je katolika, pravoslavaca, muslimana. Biskup je održao pod sv. Misom propovijed i pod objedom govor, gdje je iznosio potrebe sloge i građanske snošljivosti, a pobijao strasti, mržnju i nasrtanje jednih protiv drugih. Ovo je bilo nužno, veli biskup Mišić, jer su političari, kojima ide u račun na razne hiljade tiskanih letaka huškanjem žive riječi, na sve moguće načine poticali i bunili pravoslavce protiv Katoličke Crkve (vrijeme Konkordata).

Dosta katolika ostalo je doma. Nisu došli na zbor, na sv. Misu ni na sv. krizmu. Upozorili su i Biskupa da ne smije doći. Međutim, sv. stvar, spas duša katolicima u dijaspori tražila je, mora se doći, mora se u interesu sv. vjere ohrabriti katolike da ne klonu duhom i da se ohrabre, da se ne boje. Biskup je i došao bez obzira na grožnje i zastrašivanje.

Smjelost, nebojazan Biskupa koristila je. Katolici su dobili ohrabrenje, osokolili se; ojačali; protivnici pokunjili, tako je prošlo, Bog dao dobro. Radi ovoga Biskup je na zboru kod ručka hrabrio katolike, pohvalio snošljivost pravoslavaca i muslimana, svima preporučio bratstvo i slogu što je na mnoge vrlo ugodno djelovalo. U Ulogu je krizmano 60 vjernika.

Ulog je daleko od Nevesinja 45 kilometara. Broji nekih 3000 duša muslimanskih, pravoslavnih oko 2000, katolika 230. Katolici oko Uloga proljeti dođu, jeseni odu sa stokom otkuda su i došli. Kao svakogodišnji stajari, privikli se na klimu i okolicu Uloga, tu onda pojedini ostaju, zimuju, dok napokon potpuno ne ostanu ondje. Katolici oko Uloga doseljenici su iz Neuma, Gradca, stolačka okolica - tako biskup Mišić prije ravnih 80 godina.

Bila su to sva ona prezimena kako ih je župnik naveo u svome pozdravu.

Zašto sv. Ana? – Jedan je vanjski razlog i u tome što je to ljetni blagdan kada su planištari u planini s brojnim sezonskim čuvarima sitne i krupne stoke. Kao što je usred vrela ljeta crkveno slavlje sv. Ilije na Morinama odjekivalo pjesmom i veseljem, kao što je cijela župa Nevesinje posvećena svetkovini Velike Gospe u sredini kolovoza, a filijale Foča Presvetomu Srcu Isusovu od 1914. (a Čajniče sv. Benediktu, u srpnju, od 80-ih godina prošloga stoljeća), tako je i sv. Ana i sv. Joakim u Ulogu. I evo, Bogu hvala, nije se prestalo s tim svetkovanjem. I želimo nastaviti dokle ima žive duše katoličke i dok ima grobišta i spomenika našim starim pradjedovima i prabakama. Od 2010. don Ante Luburić, nevesinjski župnik, organizira svečana slavlja u svim ovim spomenutim mjestima. Hvala mu na tome liturgijskom i crkvenom pastirstvu i hvala svima vama koji se ovako poletno odazivate i pobožno sudjelujete.

Više od ljetnoga razloga, motiv sv. Ane i njezina muža Joakima jest u tome što je to obiteljski blagdan. Sv. Ana pomaže članovima obitelji: žene nerotkinje njoj se utječu u zagovor da im Bog dadne od srca poroda, a majke s brojnom djecom zovu je u pomoć da odgoje sinove i kćeri kako Bog zapovijeda. Tako, ovu sv. Misu, Isusovu nekrvnu žrtvu, prikazujemo na slavu svemogućega Boga, u čast Gospinih roditelja sv. Ane i sv. Joakima, da usliši sve naše opravdane zavjete i molbe.

Dvije svete rođakinje sa dva sveta sina. U vrijeme navještenja u Nazaretu, čim je Marija od anđela Gabrijela razumjela preradosnu vijest da je njezina „rođakinja Elizabeta“ začela i da je njoj, nerotkinjom prozvanoj, „ovo šesti mjesec“ trudnoće sa sinom Ivanom, odmah se začešljala, obula i obukla te dala na put, sa Sinom Božjim pod srcem, u grad Aim Karim, u Judejsko Gorje, oko 120 km, da bude pri ruci rodici i rodilji Elizabeti u njezinim danima blagoslovljena poroda. Ove su dvije rođakinje, Marija i Elizabeta, u službi novoga života: mlada djevica Marija otajstveno začinje Sina Božjega, Isusa Krista, zasjenjenjem Duha Svetoga, a stara Elizabeta, Zaharijina supruga, čudesno začinje Ivana, preteču Isusova i u životu i u smrti. Kada Elizabeta začu Marijin pozdrav na kućnome pragu, u utrobi joj zaigra 6-mjesečni Ivan i nadahnuta Duhom Božjim izreče divne riječi koje mi izgovaramo toliko puta svaki dan: „Blagoslovljena ti među ženama, i blagoslovljen plod utrobe tvoje!... Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina“ (Lk 1,39-5). Nisu ove dvije rođakinje samo u službi tjelesnoga života novih bića, nego su i u službi vjere koja donosi spasenje.

Dvije svete sestre sa dva sina. Pod Isusovim križem na Kalvariji stajaše Isusova majka Marija i „majka sinova Zebedejevih“ (Mt 27,56), tj. „Saloma“ (Mk 15,40), odnosno „sestra njegove majke“ (Iv 19,25). Nije joj Saloma, očito, sestra u pravom smislu riječi nego najbliža rođakinja, tj. od dvije sestre. Kao što je Marija prihvatila Elizabetina maloga Ivana nakon njegova rođenja u Aim Karimu, tako je sada, po Isusovoj riječi, Salomin Ivan, apostol, na Kalvariji prihvatio svoju tetku Mariju za svoju majku, po Isusovoj riječi. Iz ovoga evanđeoskog računanja, a uz pomoć crkvene predaje od II. stoljeća, dolazimo do spoznaje da su postojale tri sestre djevojke Židovke:

Ana                                                    Soba                                                  Mara

Ana su udala za Joakima                   Soba za nekog Betlehemca    Mara također

Od te tri slavne sestre rodile su se tri još slavnije kćeri:

Ana je rodila Mariju                        Soba – Elizabetu                    Mara – Salomu

Od ove tri slavne kćeri rodila su se tri još slavnija sina:

Marija je rodila ISUSA                      Elizabeta Ivana Krstitelja     Saloma Ivana ap.

Ova se tri slavna sina nisu ženila, nego su nam ostavila veliko duhovno blago: Isus otkupljenje i vječno spasenje; Ivan Krstitelj primjer i zagovor; Ivan apostol Evanđelje i još druge četiri knjige Novoga Zavjeta.

Strahote prošlosti. Naši su se stari planištari ovuda naseljevali i za turskoga „vakta“, i za austrijskoga doba, i za obiju Jugoslavija, a ponajmanje nakon što je nastupila demokracija. Mi se danas u ovoj sv. Misi u spomenu mrtvih sjećamo ne samo onih 40-ak osoba poginulih iz ovih mjesta u prvom ratnom vihoru 1942. godine; među njima sedmero iz triju obitelji Konjevoda, od kojih je šestero djece, koji su u siječnju 1942., prije 75 godina, u hladnoj Neretvi izgubili živote: dvomjesečna Monika, četverogodišnja Božica i petogodišnji Ilija, djeca Vidoja i Mitre; sedmomjesečna Cvija i četverogodišnji Tomislav, djeca Marka i Ivane; sedmomjesečni Ilija, Đurin sin, zajedno s 40-godišnjom majkom Katom (Konjevodi, Zagreb, 1991., str. 139). Njihova su imena upisana ne samo na ploči u kapelici, nego se pouzdano nadamo i molimo: i u knjizi života. Razumije se, uključujemo u ovu Isusovu žrtvu i sve druge žrtve koje pogiboše i nestaše za vrijeme i nakon II. svjetskog rata i za vrijeme svih sukoba koji su među skupinama i narodima izbijali i harali ovim prostorima.

Ratovi i nestanci. A ti su ratovi nemilice i kosili i nosili neprebrojne žrtve iz različitih vjerskih zajednica i nacionalnih društava. Ovi proplanci planina i zelene uvale, bujne trave i pasišta osiguravala su ljetnu hranu desetcima tisuća grla raznih vlasnika, pa su se, naravno, i osobe, cijele obitelji, pomicale, zemlju kupovale, naseljavale i svoju budućnost ovuda zasnivale. Ulog do 1963. općina s oko 5.000 stanovnika, a onda razdvojena dijelom na Kalinovik i većim dijelom na Nevesinje. Danas je ostalo malo naselje s oko 60 stanovnika, prema popisu iz 2013. Ponestalo naroda. Ponestalo stoke. A ostala gora i trava. Eto, kao pripadnici raznih naroda neki su se kroz stoljeća naotkidali tuđih glava u krvavim ratovima, nabacali živih osoba u Neretvu, napljačkali imanja u raznim režimima, naotimali ovaca i goveda od Vidovdana do Lučindana, i narodâ ponestalo. Od nekadašnjih stotinu tisuća grla, koliko ih je po planinama paslo i plandovalo, danas ih je ostalo toliko da ih možeš gotovo prebrojiti prolazeći autom pokraj njih. E ne će Bog blagoslivljati ničije nepravde ni laži, ničije krađe i mržnje. A hoće blagosloviti i poštenje, i pravdu i istinu, i nagraditi svakoga tko dobro čini, a zao se kloni pa kojemu god rodu i plemenu pripadao i koje god religiozno ili društveno uvjerenje prakticirao. Prava religija i počiva na pravdi, na istini, na ljubavi i objavi Božjoj. Ne mogu se zamišljati i graditi kule vlastite sreće na nesreći drugih. Stara je i istinita riječ: Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada. Eto do te se mjere provodilo „kopanje jama“ da više nema tko pod drugim ni jamu iskopati, niti u jamu pasti! A ti, Gospodine, smiluj se svima nama!

POVEZANI ČLANCI

13. ruj 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

13. ruj 2017
Biskup Ratko Perić
17. kol 2017
Biskup Ratko Perić