Vijesti
26. July 2017.
Foto:
Župa Nevesinje

Filijalnu crkvicu sv. Joakima i sv. Ane, Gospinih roditelja, podignutu 1937. u Ulogu, blagoslovio je biskup Mišić sutradan po Maloj Gospi. U ratu i poraću doživjela oštećenja i pretvorena u skladište. Fra Grga Martić, nevesinjski župnik, popravio ju je 1973. i vratio u život i liturgijsku uporabu. Dočekala je i posljednji rat 1991.-1995. i temeljitu obnovu 2017. pod vodstvom sadašnjega nevesinjskog župnika don Ante Luburića, i Pere Šarića i njegovih radnika iz Mostara. Crkva je temeljito obnovljena i uređena i iznutra i izvana.

Župnik je ove godine pozvao biskupa Ratka Perića da predvodi Misno slavlje, a o slavlju je obavijestio i svećenike župa u kojima sada žive nekadašnji župljani župe Nevesinje ili planištari i njihovi potomci koji su odlazili na Planinu na prostore nevesinjske župe i pomagali bilo darom zemljišta bilo radom na samoj crkvi.

Vrijeme: dok je u Mostaru i dolini Neretve bio prolom oblaka, u Ulogu se tražila hladovina od sunca koje je upeklo s ljetnom temperaturom. Prema onima koji znaju procijeniti  broj naroda, bilo je oko 500 vjernika, koji su došli što autobusima, što osobnim automobilima.

Dvadesetak minuta prije sv. Mise, zakazane u 11.00 sati, hodočasnici su pristupali sakramentu sv. ispovijedi, a župnik je predvodio molitve u čast sv. Ane i sv. Joakima.

U početku Misnoga slavlja don Ante je kratko podsjetio na osamdeset-godišnju povijest crkve, pozdravio biskupa, svećenike, župljane i sve hodočasnike. Oko oltara bila su i dvojica novih bogoslova, Marko i Zvonimir, koji su nedavno maturirali na zadarskoj Nadbiskupskoj gimnaziji.

Među oglasima, koje je na svršetku sv. Mise izrekao, župnik je pozvao vjernike na proslavu Velike Gospe u Nevesinju u nadi da će crkva biti dovršena, u kojoj će biti posvećen oltar.

Nakon sv. Mise čula se mladenačka pjesma pred crkvom, i kolo se zaigralo, a onda se otvorili paketi i boce i nazdravljalo. Najljepše je bilo vidjeti Šutale iz Boljuni koji su na travu postavili pravu siniju i druge domaće izrađevine koje su bile u uporabi u Planini u ono doba: šćemlije, bukare, kotao s ćusegijom i mašama, a onda: sir iz mijeha, domaći pršut, kruh ispod sača, lozovača, vino… Nazdravlje vam bilo kada ste tako uspješno obnovili uspomene planištarskoga života!

Ovdje prenosimo pozdravni govor župnika don Ante Luburića:

Gospodine Biskupe, svećenici koncelebranti, dragi župljani i hodočasnici!

Evo nas i ove godine zajedno, okupljenih uz našega Pastira oko ove crkve, koju naši časni prethodnici prije 80 godina u čast sv. roditelja Ane i Joakima podigoše, da na njihov blagdan Bogu zahvalimo za velika dobročinstva kojima nas u životu obdaruje i da molimo Njegov blagoslov za sve svoje potrebe.

Trojednom Bogu: Ocu, Sinu i Duhu Svetom kao i svetim roditeljima Gospinim, Joakimu i Ani, velika je radost kada se u ljubavi sastajemo da Boga raskajana srca slavimo i Njegove svece častimo, kao što sada i ovdje želimo – čast i hvalu Bogu dati! Neka im je sada na početku liturgijskog slavlja poseban pozdrav i poklon!

Moj pozdrav, osobni i u ime vas okupljenih ide i našem biskupu Ratku, pastiru ove mjesne Crkve. Oče Biskupe, ovdje ste na isti blagdan bili 2009. – prije osam godina. Ovu godinu niste propustili s razloga što želimo obilježiti 80-godina od dovršenja, blagoslova i, vjerojatno, prvoga pohoda jednoga biskupa ovomu mjestu, 9. rujna 1937.

Ulog/Gornja Neretva - Nakon što je na Morinama, 1912. godine, podignuta crkva sv. Ilije, koju je su pod vodstvom župnika fra Ambre Mišetića gradili Jozo i Vidoje Vujinović,[1] rodila se ideja da se i ovdje u Borču, u gornjem toku Neretve, također s većim brojem katolika, izgradi slična crkva. Tako je u selu Klinji, gdje je bilo dosta katoličkoga svijeta, još prije Prvoga svjetskog rata bila određena i lokacija za crkvu - kod same žandarske kasarne.[2] U vlasništvu Katoličke Crkve – s mjestom određenim za gradnju crkve – bila su 4 dunuma zemljišta. Odmah se potom, prema projektu poznatog arhitekta Miroslava F. Loose[3], počelo s radovima na crkvi u čast sv. Petra, uz financijsku pomoć mjesnoga katolika Nikole Vuletića, kneza iz Cerove.[4] Biskupski je ordinarijat iz Mostara pozdravio takvu odluku i najavio blagoslov temeljnoga kamena, a  6. prosinca 1913. izdao i potrebnu dozvolu za gradnju crkve.[5] Međutim, gomile kamena pripremljena za gradnju - zbog početka Prvoga svjetskog rata - ostale su napuštene, a crkva neizgrađena.[6] Ovdašnji katolički puk  nije ni slutio da će proći više od 20 godina da taj dio župe ugleda svoju crkvu. Međutim, po svršetku rata zacrtani je plan preinačen - politika nije dala da se crkva gradi u Klinji![7]

A koliko je u ovome kraju bila brojna katolička zajednica, govori nam i podatak da su godine 1929. ovdašnji katolici, predvođeni Vidom Vuletićem i Stojanom Marićem, predstavnicima 36 katoličkih kućanstava Gornje Neretve, od mjesnoga biskupa zatražili i utemeljenje zasebne župe u koju bi se ubrajala sva naselja Borča (Cerova, Jablanići, Kladovo Polje, Klinja, Kovačići, Obadi, Obalj, Obrnja, Tomišlje, Ulog...), zajedno s mjestom Kalinovikom, u kojem su tada živjele katoličke obitelji Kristović, Mära, Modrijan, Pažin, Vuletić, Woraček, kao i u obližnjem Bukovu Dolu - Krešići i Prkačini.[8]

Zbog nemogućnosti gradnje crkve u Klinji, mjesni su katolici, s crkvenim vlastima, odlučili da se crkva podigne u Ulogu, i to na Lučinama.[9]

Ulog je u to vrijeme bio sjedište kotarske ispostave, s osnovnom školom i žandarskom postajom. I crkva je konačno, za župnikovanja fra Božidara Ćorića (1926.-1938.), god. 1937. Izgrađena ovdje u Ulogu.

Glavni organizator izgradnje ove crkve bio je Ivan Šutalo Bojić, kasniji knez općine.[10] Crkva je posvećena sv. Ani, majci Blažene Djevice Marije[11], za čiju je svetkovinu svake godine u srpnju bilo upriličeno svečano Misno slavlje i okupljanje vjernika sa svih strana. Danas se redovito uz ime sv. Ane spominje i njezin muž sv. Joakim.

Miran život Hrvata katolika na ovim stranama potrajao je nepunih 5 godina. Ovdje su živjele brojne obitelji Baketa, Batina, Bogdanovića,  Konjevoda, Kuzmana, Marčinka, Marića, Papaca, Previšića, Pažina, Raguža, Šutala, Vuletića, kao i obitelji Bilić, Polyak, Klimek, Telar i Valadžić. A već je 1941. počeo Drugi svjetski rat i strašna stradanja zbog kojih u nekim obiteljima nitko nije preživio.

Godina 1942. ubijeno je i nestalo mnogo župljana, među kojima i tek rođena djeca. Mnogi od preživjelih, kao i njihovi potomci, osim u južnim krajevima Hercegovine, raselili su se po svijetu, ali stari kraj, svoju crkvu te groblja i grobišta ne zaboravljaju, o čemu najbolje svjedoči okupljanje svake godine više stotina vjernika i hodočasnika sa svih strana, potomaka spomenutih obitelji.

Uza stradanje katolika, kojih je tih godina u ovom kraju gotovo potpuno nestalo, teško je stradala i crkva sv. Ane, koja je tako stajala do 1973., kada se tadašnji nevesinjski župnik fra Grga Martić zauzeo za njezinu obnovu.[12]

Prije točno 80 godina ondašnji biskup Alojzije Mišić pohodio je Ulog, blagoslovio novosagrađenu crkvu i podijelio sv. krizmu mladeži.[13]

I još je jedna poveznica u pohodima Ulogu ondašnjega i sadašnjega biskupa. I biskup Mišić i sadašnji biskup Perić pohodili su ovo mjesto u svojoj 25. godini biskupske službe.

Ova je dakle godina, oče Biskupe, srebrena-jubilejska Vašega biskupskog služenja Bogu i Crkvi u Hercegovini. Neka zagovorom sv. Ane i sv. Joakima dobri Bog izlijeva svoj obilan blagoslov na Vas i na sve koji su povjereni Vašoj pastirskoj brizi. A ovaj naš rad, dan i događaj neka bude i naš skroman dar Vama u ovoj Vašoj jubilejskoj godini!

Hvala radnicima, predvođenim Perom Šarićem, za njihov trud i proliven znoj u obavljanju poslova: na zvonu i preslici, na krovnom limu, unutarnjoj i vanjskoj fasadi, izmjeni vrata, izradi staze i zaštitna zida oko crkve, izradi vanjskog oltarišta i čišćenju dvorišta. Hvala svima koji su ove radove do sada novčano pomogli i koji to kane učiniti na čast svetih Gospinih Roditelja.

Kao što je Gospa pohrlila iz Nazareta u Gorje Judejsko (usp. Lk 1,39), neka tako i naše djevojke i žene, s mladićima i muževima, hodočaste u ovo Gorje Uloško i dožive uslišanje svojih molitava i zavjeta za sretniju budućnost potomaka!

Oče Biskupe, i ove godine liturgijskom slavlju pridružio se i nemalen broj svećenika, koje bratski pozdravljam:

- don Ivu Šutala, biskupskog vikara za Trebinjsku biskupiju i katedralnoga župnika u Trebinju;

- don Rajka Markovića, župnika i dekana stolačkoga;

- don Vinka Raguža, župnika u Dračevu, neizostavna uloškog hodočasnika;

- don Antuna Pavlovića, župnika i upravitelja svetišta „Kraljice mira“ u Hrasnu;

- don Milenka Krešića, profesora na Teologiji u Sarajevu;

- don Tihomira Šutala, Stočanina, salezijanca;

- don Peru Miličevića, tajnika Biskupova;

- don Iliju Petkovića, ml., katedralnog župnog vikara.

Pozdrav i dobrodošlica i gosp. Draganu Matijeviću, konzulu-savjetniku u Generalnom konzulatu R. Hrvatske u Mostaru.

Uđimo svi zajedno danas u duhu u malu nazaretsku kuću sv. Joakima i Ane, i nastojmo čuti njihovu kćer Mariju dok Anđelu odgovara svoj veliki: „Evo me, Bože, neka mi bude po tvojoj riječi!“

U ovoj sv. Misi molimo:

- za sve današnje hodočasnike, da im Bog usliši njihove nesebične zavjete;

- za sve bračne parove i obitelji naše, da žive po kršćanskim načelima;

- za kršćansku hrabrost i jakost duha i zajedništvo našega naroda:

- da poradimo na istini da nam se u svoj svojoj cjelovitosti otkrije;

- molimo za sve koji u ratnim vremenima na ovim prostorima stradaše;

- molimo i za sve mučitelje da im se Bog u svome milosrđu smiluje.

Evo, oče Biskupe i braćo misnici, samo maloga dijela potreba i nakana za koje želimo Boga moliti u ovoj današnjoj sv. Misi.


[1] Moja Sjećanja (Ilija Martić), Dumo i njegov narod, 1979., str. 29.

[2] J. Papac, Sijećanja i zapažanja iz mog rodnog kraja, u: Vjesnik Župe Hrasno, br. 7, 1968., str. 14.

[3] O Miroslavu F. Loosi vidi: Karlo Drago Miletić, Veliki graditelj Miroslav Loose, Mostar 2001.

[4] ABOM, godište 1913., 8. kolovoza, br. 520

[5] ABOM, godište 1913., 2. prosinca, br. 774

[6] Dumo i njegov narod,  br. 7-1968. i br. 26-1979.

[7] ABOM, godište 1925., 20. siječnja, br. 181, ABOM, godište 1925., 22. lipnja, br. 827

[8] ABOM, godište 1929., 24. siječnja, br. 264

[9] ABOM, godište 1934., 14. rujna, br. 1264

[10] Zapis na spomen-ploči u crkvi u Ulogu

[11] ABOM, godište 1938., 4. ožujka, br. 513.

[12] ABOM, godište 1974., 1. svibnja, br. 425.

[13] Biskup Mišić o pohodu župi Nevesinje, Kronika Biskupije (1912.-1942., I. dio), str. 281-282.

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE